Znanstvenici tvrde da su za mnoge nesvakidašnje padaline krivi vjetrovi, poput tornada, koji je prepoznatljiv po karakterističnom ‘lijevku’ ili ‘pijavici’, što se iz niskih, mračnih oblaka, spušta do zemlje i usisava sve pred sobom. Kako u samom ‘lijevku’ vlada veoma nizak tlak, a vrtložno strujanje nerijetko dostiže brzinu veću i od 200 metara u sekundi, događa se ono što je neminovno: tornado usisava sve što mu se nađe na putu. Zahvaćeni zračnim vrtlogom i izdignuti do samih oblaka padaju potom na zemlju zajedno s kišom – krovovi zgrada, jata insekata, domaće životinje, ptice, ribe, žabe, rakovi, meduze, zmije, žitarice …
Tornado ponekad nosi i same ljude, gdje većina ne preživi tu avature, a jednom je pod silinom zračnog vrtloga letio čak i jedan željeznički vagon sa 117 putnika. Srećom, let vagona nije bio dug, jedva nekih 25 metara, pa nije došlo do teške tragedije. Zabilježeno je, također, da je 10. lipnja 1879. godine u Kansasu – SAD, tornado nosio jednu kravu više od 700 metara. Srećom, preplašena životinja je pala u glib, te je zahvaljujući tome ostala živa!
Sudeći prema broju zabilježenih pljuskova, izgleda da su ribe i žabe vrlo često padale s neba: kiša riba, u kojoj je bila i jedna sipa od 25 centimetara, padala je na Boston (Massachusetts – SAD) 1841. godine; u svibnju su 1957. tisuće riba prekrile Magnolia Terminal u Thoasvilleu (Alabama – SAD); ribe su 1899. kiši iu Wichiti (Kansas – SAD), a dvije godine kasnije na američki se gradic Kerchaw County sručio pljusak, kako je ostalo zabilježeno, ‘somova, grgeča i riba sličnih riječnoj pastmke’!
U noći između 22. i 23. svibnja 1892. godine padala je kiša s ribama iu Bijeljini – BiH, pa su čak iu primitivnoj napravi za mjerenje oborina u gradskoj meteorološkoj stanici, ujutru, nadene dvije žive ribice, koje su plivale u kišnici!
Ipak, čini se, da su padavine riba najčešće u Aziji i Australiji. Tamo ih, izgleda, više nitko ni ne registrira, a australski prirodoslovac Gilbert Whitley objavio je u uglednom mjesečnom časopisu ‘Australian Natural History’ (ožujak 1972. godine) čak pedeset ‘ribljih kiša’, koje su zabilježene na ovom kontinentu. Neke su vrijedne da ih i mi pomenemo …
Srpnja 1808. u Zadru – Hrvatska, je padala ‘krvava kiša’. Tako je zapisao jedan venecijanski kroničar. Ali, to nije bilo jedini put …
Trinaestog ožujka 1831. i 3. i 4. svibnja 1933. godine veliki broj meteoroloških stanica javio je iz gotovo svih krajeva tadašnje Jugoslavije da je padala crvena kiša koja je ostavljala crveni talog, a na odijelu i predmetima crvene fleke. Očevici su pričali da su oblaci imali tamnocrvenu boju kao da su na sebi nosili odsjaj dalekog požara.
Godine 1954, 10. travnja, u američkom gradu Davenportu padala je kiša. To ne bi bilo ništa neobično da stanovnici tog grada sutradan nisu sa strahom promatrali svoje ograde, kuće, automobile. Sve je bile plavo! Čule su se najnevjerojatnije pretpostavke. Zagonetku su zajedničkim snagama riješili biokemičari i botaničari. Tog proljeća su, naime, topole i bijeli Brestovi cvjetali veoma obilno i cvjetni prah nošen vjetrom digao se neobično visoko pa je kasnije, zajedno sa kišom, pao i obojio sve što mu se našlo na putu.
Na Hvaru – Hrvatska je 13. i 23. travnja 1998. godine padala suha prašinu. Mjesec dana kasnije u Sarajevu – BIH, je padala kiša žuto-zelene boje. To se ponovilo nakon tjedan dana. A, 17. svibnja 1833. godine u mnogim našim krajevima padala je obojena kiša. Kada su u Zagrebu izračunali srednju količinu prašine koja je pala na jedan kvadratni kilometar, ta količina je iznosila tonu i pol! Tako je izračunati da je prilikom ovog fenomena na Jugoslaviju palo preko 230,6 tisuća tona prašine.
Padale su i mastiljave kiše koje su nastajale uslijed kemijskih procesa, crvene su postajale jer su na svom puto nailazile na prašinu vulkanskog porijekla koja sadrzi grožđe.
Kiše često sa sobom donose i najneobičnije ‘poklone’. Jednom su u Danskoj čitavih 20 minuta padali živi rakovi! U Španjolskoj su jednog dana korpama skupljali žito koje je padalo s neba! Uzrok je bio snažni vjetar koji je u Maroku porušio nekoliko silosa, podigao u zrak pšenicu i prenio je preko Sredozemnog mora!
U jednoj našoj staroj hronici nalazi se zapis da je 1717. godine padalo brašno na zemlju. U Hondurasu je više puta padala prava kiša riba. ‘Kad stanovnici primijete tamni oblak iznad planine, odmah pojure u dolinu noseći vedra i razne sudove. Oni dobro znaju da će oblak, čim naiđe, donijeti tisuće srdelica na zemlju! ‘
Napulj i okolina bili su 3. srpnja 1833. godine izloženi pravom pljusku mandarina i naranči. Stanovnici koji sa pretrpjeli ovako snažno bombardovenje, zauzvrat su mogli pokupiti sa svojih terase bar po dvije korpe ovog voća!
Juna 1935. godine nad Oranu u Africi pala je ‘kiša puževa’. Novine su tada zabilježile: ‘Puževi veliki kao polovina nokta pali su s neba. Sloj puževa na putu je toliko debeo i ljigav da je vožnja vrlo opasne ‘.
Tako vjetar zna da se našali, da začudi, uplaši, ali i da daje poklone ljudima.