Imamo prilike vidjeti odrasle ljude koji ne mogu da se izbore za sebe u svom okruženju. Ne idu ka svojim ciljevima, troše vrijeme na manje bitne poslove ili obveze, ispunjavaju želje ukućanima, šefovima, ili su potčinjeni partneru …

Po pravilu uvijek imaju opravdanje za svoj neuspjeh ili za to što se ne bave onim što ih najviše ispunjava. Često nisu ni svjesni svojih istinskih želja i potreba. Dok “idu uz dlaku” partnerima, roditeljima, kolegama, susjedima i ne primjećuju da su u otporu prema svom životu.

“Maknite se od ljudi koji žele omalovaže vaš ambicije. Mali ljudi to rade, dok oni istinski veliki čine da i vi osjećate da možete postati veliki. Kada radite na tome da svoje planove i želje ostvarite, pazite s kim se družite. Provodite vrijeme s ljudima koji slično razmišljaju i žele, i čiji su životi također ispunjeni smislom. I vi budite takav prijatelj svojim prijateljima. ” (Mark Twain)

& Nbsp;

Kada se treba uključiti u vlastiti život?

Pogledajte u svoje osobne iskaznice i utvrdite da li ste “kalendarski” odrasle osobe. Ako jeste, onda to prihvatite kao svoju odgovornost. Razmislite o tome s kim se družite, s kojim osobama provodite najveći dio svog vremena, da li vas kvalitetu tih odnosa vodi ka vašim ciljevima ili vuče od njih na neku “tuđu” stranu? Čekate li trenutak opraštanja od ovog svijeta da biste se suočili s neostvarenim željama i ciljevima?

Jeste li zadovoljili primarne potrebe?

Potreba za preživljavanjem je naša osnovna potreba. Ako kao odrasli još uvijek “plaćamo” ono što smo već dobili po rođenju, onda trošimo vlastitu energiju na nešto što je, činjenica je, sada bespotrebno. Nijedan naš izbor koji se drugima ne sviđa ne može realno ugroziti naše preživljavanje.

Ako se plašim da iskažem sebe pred kolegama i šefovima, jer vjerujem da ne mogu preživjeti ako se oni ne budu složili s mojim mišljenjem, teško da ću se ikada i ispoljavati. Ako vjerujem da ne mogu preživjeti bez partnera, moraću svašta tolerirati, jer nemam kapaciteta da se izborim za sebe, i ostat ću u “osiguravanju svog sredstva” za život.

Razmislite da li ste vi sada, u ovim godinama, sposobni preživite bez roditelja ili drugih osoba, aktivnosti ili pojava za koje se kačite? Da li možete bez trčanja, pecanja, šefove zaštite, navijačke skupine, skupine drugarica za šoping ili nekih drugih navika koje ste vremenom usvojili da biste zadovoljili potrebe drugih?

Ako imate doživljaj da ne možete, oni su za vas i dalje vrlo moćni. Želite ih imate uvijek uz sebe, au isto vrijeme ih i podsvjesno možda mrzite, jer vas sputavaju u zadovoljavanju vaših autentičnih potreba. Kažu, “Čitaću kada odem u mirovinu”, “Sa unučićima ću ići na pecanje”, “Spavat dokle ja hoću kada se udam”, jer to sve sada nije izvedivo …

Ako vjerujete da ne biste preživjeli bez određenog objekta, onda će vaša potreba zadržati taj objekt za sebe dominirati vašim životom i nećete biti u stanju zadovoljavate bilo koje druge svoje potrebe.

To znači potpuno podrediti sebe, uz korištenje različitih oblika manipulacije – poništavanjem sebe, kontroliranjem drugih ili “malo hoću – malo neću” stavom. Dok zadovoljimo sve “nadređene” i “važnije” malo vremena i energije ostaje za ispoljavanje naše autentičnosti i zadovoljavanje osobnih potreba. Duboko u nama ostaje osjećaj da “to nije ono pravo”, “da zaslužujemo bolje” i “da će jednoga dana doći i naših pet minuta”.

Psihička energija je ograničena, samo je pitanje hoćemo li veći dio iskoristi za kontrolu sebe i drugih ili na ljubav i za rad na razvoju sebe, i osoba koje volimo.

autentična ličnost

Da bismo došli do aktualizacije vlastite osobnosti, moramo razriješiti oprečna osjećanja koja imamo prema sigurnosti i autentičnosti. Želimo da se osjećam sigurno, ali to skupo plaćamo poslušnošću i poništavanjem sebe!

Kada kao odrasli biramo da je pripadnost skupini, organizaciji ili paru važnija od izražavanja naših osobnih stavova ili potreba, radit ćemo sve što treba da bismo bili prihvaćeni. Trudimo se da izgledamo slično, da slušamo istu glazbu, imamo iste stavove, ne strci …

Ako vam je u djetinjstvu bila osigurana fizička sigurnost, normalna potreba koju ste imali je da pripadate skupini, osobito u tinejdžerskoj dobi. U jednom trenutku odvajanja od vršnjačke skupine u razdoblju adolescencije mi odigrava situaciju iz ranog djetinjstva kada smo se odvajali od majke radi istraživanja svijeta oko sebe.

Tako je razvojno potrebno da se i kao adolescenti u jednom trenutku od grupe odvojimo i razvijamo osobne stavove i vrijednosti koje će biti integracija ono što smo pokupili od roditelja, idola, drugara i ostalih uzora iz djetinjstva. Kada prođu kroz “naš filter” ostaju integrirani i čine sastavni dio naše osobnosti, naših ciljeva i ambicija.

Ako nas je majka u djetinjstvu s ljubavlju prihvaćala prilikom našeg vraćanja iz kratkih ekspedicija u svijet nepoznatog, mi smo imali više snage i jaču bazu za upuštanja u nova istraživanja i osposobljavali smo se za nova odvajanja.

Ali ako je majka bila jako ambivalentna ili nas kažnjavala, kritizirala, mogli smo ostati zaglavljeni u tome da nam je istraživanje i ispoljavanje sebe zabranjeno. Smijem raditi samo ono što se mami sviđa ili samo s njom smijem u istraživanje sobe, dvorišta, parka, ljudi …

Tako ćemo se i kao odrasli zadovoljavati nagradama i mrvicama radeći ono što drugi, roditelji, partneri, šefovi, vođe, drugari, kolege od nas očekuju ili zahtijevaju. Ne radimo pritom ono jedino što bismo morali za sebe i jedino što donosi “glavnu nagradu” – ne borimo se za svoje osobne ciljeve i ostvarenja naših istinskih potreba, želja i ambicija. Ne gledamo u sebe, ne istražujemo svoje potrebe, ne slušamo glazbu svoje duše …

Kada zadovoljavamo potrebe drugih na način na koji oni to zahtjevaju od nas, mi im u stvari ne činimo dobro, jer oni traže iz svog stupnja razvoja. To znači da takav pristup ni za njih ne mora biti dobar, ali za bolje ne znaju.

Ako volite druge to ne znači da treba pristati na manipulacije koje oni od vas zahtjevaju – da glumite dobricu, biti uvijek najvredniji, uvijek poslušni, uvijek slabiji, ili pak uvijek jači, uvijek pri ruci, da uvijek obavljate stvari umjesto njih.

“Kao” ljubav

Sada razmislite zašto ne idete ka glavnoj nagradi? Zbog “ljubavi” koju dobivate od grupe kojoj pripadate? Je li to stvarno ljubav, ako osobe s kojima smo u odnosu nisu zainteresirane za naše potrebe? Da li se može nazvati ljubavlju nerad na potencijalima voljene osobe?

izgradnja samopoštovanja

Pomučite se u nekom trenutku svog života s vlastitim toleriranjem suprotnih osjećaje prema osobama za koje ste vezani, a od kojih ne dobivate podršku za vlastiti rast i razvoj.

Da li možete osjetiti u sebi ljubav prema njima, ljubav prema sebi i da vaše odluke uvijek “pretežu” tako da ispoštujete druge, ali i ne zaboravljate na sebe?

Iako možda imate korist od poništavanja sebe pred njima, jer će vas više voljeti ili kontroliranja, jer će uz vas ostati, suzdržite se od takvog ponašanja kako bi dali vremena sebi da donesete ispravne odluke za koje ćete snositi odgovornost i iza kojih ćete stajati. Tek tada ćete osjetiti poštovanje prema sebi.

Ako odlučite ostajete u odnosu, ostanite bez umanjivanja sebe i gušenja svojih ciljeva i interesa. Ako odlučite s izađete iz odnosa, neka to bude bez kajanja, i kada u odnosu nema obostrane želje za rastom i razvojem.

Individuacija i separacija

Da bismo odlučili hoćemo li živjeti na svoj ili na tuđi račun, moramo proračunamo ili osjetimo što nam se više isplati.

Individuacija i separacija su jedini put koji vodi do samoizražavanja. Da bismo u njemu uspjeli potreban nam je štitnik psihe, sposobnost za donošenje odluka, sposobnost za toleriranje oprečnih osjećaja.

Kako se izrazimo u svijetu odraslih osoba?

Samoizražavanje dajemo priliku tek kada osjećamo da je naš život siguran, da smo sigurni, prihvaćeni i voljeni, da imamo povjerenja u sebe i vlastitu vrijednost. Svi imamo jedinstvene talente i potrebu da ostavimo trag na ovom svijetu.

Ako ova potreba snažna, osoba je u stanju odreći sigurnosti koju je u društvu za sebe stvorila i odriče se “sigurnog” posla, “sigurnog” partnera, “sigurnog” života u civilizaciji i bira da se bavi nekim neuobičajenim poslom, da ima partnera koji ima sličnu potrebu za samoizražavanjem ili, primjerice, da živi u prirodi.

Potreba za samoizražavanjem mijenja dosadašnje kalkulacije sa životom – ako se osjećamo dovoljno jaki da preživimo sami i osjećamo samopoštovanje, jer ne zanemarujemo sebe zarad poštovanja moćnih osoba iz našeg okruženja, sljedeća ljestvica u našem razvoju je samoizražavanje i samoostvarivanje. Samozadovoljstvo i ljubav prema sebi tada raste, a tako je imamo više i za sve ljude kojima želimo dobro.

duhovno ispunjenje

Samoizražavanje može nam donijeti i intelektualno, a na kraju i duhovno ispunjenje, kada izaberemo “spoznaju kroz ljubav” i kada našim izborima upravljaju vizije koje su iznad naših osobnih ciljeva, a za “opće dobro”.

Ipak, ne može nam svaki humanitarni rad donijeti duhovno ispunjenje. Pravi altruista se može postati vjerojatno tek u poznijim godinama. Ako se ovim poslom bavimo da bismo zadovoljili zamišljeni ili stvarni autoritet, onda nam on i ne može donijeti pravo ispunjenje.

Tako je i sa perfekcionizmom i radiholizmom – ako su oba uključena, altruizam tada ne dovodi do ispunjenja. Možete vidjeti stare ljude koji su živjeli ispunjen život kako se s mirnoćom i mudrošću posvećuju svojim unučićima.

Kako ne zaobići vlastiti rast i razvoj?

Najveću odgovornost imate prema sebi, na kraju i zbog vaše djece, ako ih imate, ili planirate ih jednoga dana imate, jer njima su potrebni roditelji koji o sebi brinu. Sva optuživanja sebe samog i osjećaj krivnje zamijenite usvajanjem racionalnog stava da smo pogresiv ljudska bića.

Za odluke koje vam se čine preteške pronađite racionalni momenat za započinjanje aktivnosti odlučivanja. Strah od neuspjeha zamijenite željom za uspjehom. Obrane od odgode zamijenite suočavanjem s izazovom.

Kada nastaje otpor kao obrana od razvoja?

Obrasce za odnose u koje stupamo kreiramo još u ranom djetinjstvu prema vrsti roditeljskog odgoja i našem temperamentu.

“Odrasli” mogu osjećati kao žrtve svojih roditelja, šefova, vođa … Povlače se pred moćnim autoritetom kada ih on kritizira, ne ulaze u emotivniji odnos kada im ta osoba prilazi dobronamjerno, a kače se kada autoritet odbija kontakt.

Dijete koje je naučilo da vreba osjećaje roditelja koji ima velike oscilacije u emocijama i ponašanju imaće ovaj obrazac ponašanja. Ono uglavnom odlučuje da se povuče kada osjeti agresiju, jer se ne može predvidjeti jačina roditeljske reakcije. Zato potiskuje i svoju potrebu za kontaktom. Prigušuje svoje istinske potrebe, da ne bi izazvalo još veći bijes roditelja.

“Odrasli” koji ne traže od života za sebe ono što im je potrebno, već uzimaju samo ono za što dobiju dozvolu. U ulozi pomagača, dobročinitelja, vide svoju svrhu, dok na istinske svoje želje zaboravljaju.

Svi oni kojima godi ovakav oblik njihovog ponašanja, podržavat ih da u tome nastavljaju i kritizirati ih kada odstupaju od obrasca. Korist koju imaju od ovakvog načina ponašanja je što time ne preuzimaju odgovornost za vlastiti rast i razvoj, jer dok je ona u rukama drugih, nisu krivi što se ne bore za sebe.

U ovu shemu ponašanja ući će dijete koje roditelji odbacuju kada ono ne zadovoljava njihove standarde ponašanja. Ono nauči da mora potisnuti sebe pred jačim, ako želi preživjeti. Boji se da se u potpunosti iskaže pred autoritetom, jer ima strah od kazne. Iako te figure više nisu otac ili majka kada on nije više malo dijete, obrazac ponašanja ostaje, jer se u sve figure od autoriteta projektiraju roditeljske slike.

Svaka shema ima svoje “Zašto?”

Koji god vas je razlog u djetinjstvu opredijelio da idete “od” svog razvoja, a ne “ka njemu”, valjalo bi u sadašnjosti ispitati njegovu vrijednost. Otkrijte svoje autentične potrebe i sposobnosti i živite svoj život po svojoj mjeri, na svoj račun i za istinsku dobrobit ljudi koje volite.