Sedam žena i četiri muškarca nalazili su se te zlokobne noći u Salemu, 21.septembra, na teretnim kolima koja su ih provela kroz Salem Taun do Gelovs Hilla, gdje su obješeni. Kada je pogubljena i posljednja žrtva hajke na vještice, nebo se iznenada zamračilo, a jak vjetar nagovijestio je dolazak snažne oluje. Ne obazirući se na sve to, prečasni Nikolas Nojes zadržao se dovoljno dugo da razgleda beživotna tijela i obrati se preplašenoj gomili riječima: ‘Kako je tužna stvar vidjeti podstrekači pakla obješene ovdje!’
Među njima se nalazila i Mary Istl, mlađa sestra Rebeke NERS. Prethodne večeri, u vlažnoj ćeliji, u molitvi je pala na koljena, znajući da je nevina i da bi mogla spasiti život priznanjem, ali je bila pobožna žena koja se više plašila Božjeg suda nego ovog ljudskog. U tim trenucima, njezin duh je pobjegao iz zatvorskih zidina i okova koji su joj stezali noge, i pojavio se pred 17-godišnjom Mary Herrick u obližnjem Venhemu. Prikaza je uplašenoj djevojci rekla: ‘Ja odlazim na vješala, ali sam nevina, iu to ćeš se uvjeriti prije nego što prođe 12 mjeseci’. Herrick je bila preplašena i nikome nije smjela to spomene, iz straha ai sama ne bude optužena da je vještica.
Sljedeća posjete Meri Estli dogodila se u noći 12. studenog, kada je već bila mrtva, ali ovoga puta bila je u društvu žive supruge prečasnog Johna Halea, Sare Hale. Uplašena Meri Herrick sakrila se pod deku, tresući se od straha u prisustvu providne Meri Estli i vičući: ‘Odlazi! Ti si mrtva !, ali ju je Sara Hale neprekidno štipala i ubadala, dok ju je Mary Estli nagovarala da prizna istinu.
Najzad, djevojka više nije mogla podnijeti sablasne posjete i obratila se svećenicima. Velečasni Hale, znajući da njegova supruga nije vještica, preispitao je svoj stav prema ‘nepobitnim dokazima’ koji su teretili ostale optužene i izrazio kajanje zbog nesvjesnog poticaja patnji nedužnih. Drugi svećenici su ga podržali, i napokon je vještičje ludilu došao kraj. I poslije tri stoljeća, na tisuće ljudi dolazi u Salem saznati više o jednoj od tamnih mrlja američke povijesti. Da li je onda čudno što neke od osuđenih vještica još uvijek odbijaju počivaju u miru?