Tijekom života čovjek upozna mnoge ljude, od kojih neke zaboravi za par minuta, a s nekim provede veći dio života. Ali, svi ti ljudi igraju svoje uloge i nitko od njih se nije tu slučajno našao. Svi ljudi su naši učitelji koji imaju nezahvalnu ulogu da nam ukažu na potisnute otrove kojih se grčevito držimo i koje smo stegli svim svojim bićem. Nema osobe koja kroz život više puta nije imala neopisiv osjećaj kao da nekoga zna bar deset godina, a tek su se upoznali. Snažna, pomalo iracionalna, čak i zastrašujuća privlačnost prema nekoj osobi može nas iznenaditi, jer o tome nitko svjesno ne razmišlja. Kada govorimo o prepoznavanju, o osjećaju kao da nekoga koga smo tek upoznali zapravo odavno znamo, mi osjećamo ispravno, jer zaista srećemo nekoga koga odavno poznajemo, odnosno dušu s kojom smo u jednom ili više prošlih života imali nekakav odnos. Ako smo prihvatili misao da duše žive kroz nekoliko života, onda je moguće da na duhovnoj razini imamo dogovor s tim drugim dušama kako ćemo zajedno raditi na duhovnom razvoju u ovom životu. Imamo desetke, možda i stotine takvih dogovora, a ovisno o našim životnim izborima, neke od duša ćemo sresti, a neke nećemo. Iz nekih razloga, u koje svatko od nas može proniknuti, takvi odnosi su korisni za duhovni napredak.