Prema starim spisima i mitovima, postojala je i još uvijek postoji stalna veza između oba svijeta. Upućeni u ove tajne uvijek su imali kontakt s ljudima iz Podzemnog svijeta. Ti upućeni, ili prosvijetljeni, mahom su bili svećenici i mudraci i oni su svoja znanja i iskustva, kao i znanja drevnih naroda, krili od gomile isto onako kao što to danas čine znanstvenici u odnosu na cijelo čovječanstvo.
U spisima iz predhrišćanskog razdoblja govorilo se o titanima u Grčkoj, divovima na Cejlonu ili Božijim ljudima u Egiptu, koji su bili duhovno i intelektualno razvijeni, ai fizički viši od ljudi toga doba. A Olaf Jansen opisuje na početku ovog teksta da je u dubini Zemlje sreo ljude koji su bili viši od tri metra. Možda je to objašnjenje zašto je Apolonov hram u Delfima bio ogroman, jer je bog Apolon iz Hiperboreje bio visok četiri metra, ili zašto se u podzemnoj dvorani ispod Potale na Tibetu nalaze otvoreni kovčezi s ljudima-divovima iz drevnog vremena.
Nećemo se više pitati je li država šuplja, jer snimci NASSA satelita (slika lijevo) načinjeni 1968. pokazuju da je ona otvorena na Južnom i Sjevernom polu i da su ti otvori široki oko 2.250 kilometara, već ćemo postaviti pitanje: zašto su ti snimci tako dugo skrivani od ljudi? Zašto se krije da je Zemlja šuplja?
Poznato je da je Raul Amudsen 1911. prvi stigao do Južnog pola, a zatim je Scott 1912. postavio zastavu svoje zemlje. Pa gdje su oni to zaboli nacionalne zastave? Na glečerskoj ravni – zaleđenoj površini. A što je ispod toga?
Također je znano da piloti registriraju ludovanje kompasa čim se pređe 70-75 paralela. Oni koji lete na linijama preko Sjevernog pola, oupšte ne lete preko njega, jer im instrumenti ne rade, kao ni kompas, čija se igla jednostavno lijepi za staklo. Zrakoplovi su uglavnom automatski vođeni i lete rubom tog otvora na 83-85 paraleli. Kada je admiral Berd ušao u unutrašnjost Zemlje njemu su ljudi iz podzemnog carstva ‘Agarta’ dozvolili da i dalje leti i sleti, praćen njihovim letećim objektima.
Ozonska rupa nastala je upravo na polovima i to bi trebalo značiti da je snimanje bolje izvedivo. Međutim, tko traži te snimke, dobiva uvijek fotografije sa puno oblaka na polovima ili s nekom sivom mrljom. Ipak je vjerojatno da polovi počinju negdje na 83 stupnju širine, gdje se površina naginje prema unutrašnjosti i gdje zapravo postoji prolaz – veza s unutarnjim dijelom naše planete. Novije karte su, dakle, pogrešno urađene, ali one starije, iz dopa Pirija Rejsa, iz XII ili XIII stoljeća bile su točne. Kako? Tko ih je napravio? Ovaj gornji presjek Zemlje iz knjige ‘Izgubljeni dnevnik admirala R.Berda’ točno pokazuje otvore na polovima i prolaze, kao i kontinente, mora i gradove u unutrašnjosti Zemlje, au središtu jedno centralno sunce.
Kada pogledamo ovu šematske predstavuunutrašnjosti Zemlje od strane admirala R.Berda, kao i druge vrlo važne podatke i detalje koje je iznio R.Bernard u knjizi ‘Zemlja je šuplja’ iz 1969. i zbog koje je u to vrme proglašen nenormalnim, možemo samo postaviti pitanje: što rade znanstvenici širom svijeta? Za koga istražuju? Zašto nas drže u pogrešnom uvjerenju? Tko živi u unutrašnjosti Zemlje?
Zar treba istraživati ​​druge planete, a ne poznavati svoju matičnu?