Mesing je uporno tvrdio da njegova sposobnost proricanja nije u kontradikciji s materijalističkim pogledom na svijet koji je zastupala marksističko-lenjinistička ideologija. Prema njemu, postoje različiti putovi stjecanja znanja. Jedan je put znanosti, a drugi – put izravne spoznaje, prekognicije. Razlog što mnogi znanstvenici u Sovjetskom Savezu to nisu shvatili je, osim nejasnih predstava o prostoru i vremenu, i strah komunističkih ideologa da ruski seljak ne zapadne ponovno u mrak praznovjerja. Znanstvenike je užasavala pomisao da mogućnost proricanja budućnosti znači i da se u njoj ništa ne može izmijeniti. Po mesinga, postoje i slobodna volja i konfiguracije koje se ponavljaju, a koje su ishod međuodnosa prošlosti i sadašnjosti.
Ovo Mesingovo objašnjenje prekognicije nije potpuno razuverilo sovjetske cenzore od pretpostavke da će tiskati nešto što može nanijeti veliku štetu ljudima. Kada je 1967. godine najavljeno ispis mesinga autobiografije od strane izdavačke kuće ‘Sovjetska Rusija’, dozvola za ispis je bila povučena i rukopis je nastavio kružiti od ruke do ruke. Vjerojatno je proricanje i iznošenje pred javnost velikog broja Mesingovih ‘čuda’ uznemirilo pojedince na položaju i gornje slojeve Partije, najvjerojatnije one s kojima je Brass manipulirao po Staljinovom naređenju. Sam Brass je unatoč tome i opstao i profitirao toliko da je kao građanin, sam kupio dva ratna zrakoplova i poklonio ih sovjetskoj zračnoj floti. Jedan od razloga je što je kao izvrstan šoumen zabavljao sve ljude odreda temom o telepatiji o kojoj nisu smjeli javno govoriti ni najveći ruski znanstvenici. Drugi razlog se svakako krije u Mesingovoj moći djeluje na misli ljudi koji bi odlučili da mu zagorčaju život, mada je sigurno veliki broj njih držao u ruci prostom činjenicom što su bili uključeni u Staljinove poteze. Kako bilo da bilo, Mesig je prorekao vrijeme kada će ljudi evoluirati u novu civilizaciju upravo zahvaljujući konačnoj spoznaji svojih pravih psihičkih moći.