Došlo je vrijeme za povlačenje crte i životno istupanje protiv najvećeg nasrtaja na samu osnovu ljudske slobode u povijesti ovih prostora.
Kako se već više puta tijekom posljednje dvije godine najavljivalo preko raznih sredstava informiranja, vlast u Srbiji namjerava započne izdavanje novih osobnih dokumenata, koji u sebi sadrže biometrijske čipove, tj. računalne memorijske zapise otisaka prstiju, potpis i digitalne fotografije svakog stanovnika Srbije. Za početak. Nitko ne zna koji će se sve osobni podaci kasnije dodavati – poput genetskih zapisa, intimnih životnih detalja, policijskih dosjea i slično. Međutim, kada se jednom tim putem krene, povratka nema.
Čipove na tim novim osobnim iskaznicama – koji su proizvedeni u inozemstvu i, dakle, zasigurno pod nekom vrstom strane kontrole – moći će očitavaju jedino čitači u posjedu državnih organa, poput policije i kontrole putovnica, ali i državne birokracije u svim državnim sektorima, kao i – policijskih i obavještajnih organa drugih država! Jedino vlasnik osobnog dokumenta neće nikad više sa sigurnošću moći znati što sadrži čip koji ga ogoljava pred domaćim i stranim organima represije, kao i pred bilo kojim drugim privatnim i državnim organizacijama koje, putem kupnje ili raznih oblika “međudržavne suradnje” mogu doći u posjed njegovih ili njezinih najosjetljivijih, najličnijih podataka. Ali to je samo početak.
Moderna tehnologija već sada omogućuje stalno praćenje raznih vrsta čipova putem aparata nevidljivih golim okom, ili postavljenih na neprimjetna mjesta. Štoviše, svaki put kada budete legitimirani bilo kojim povodom ili budete upotrijebili osobnu kartu za bilo koju svrhu, trag o tome biće neminovno pohranjen u centraliziranoj bazi podataka. Što znači da se priprema teren da svaki vaš korak, svaka vaša akcija, kupovina, odlazak u bolnicu, na aerodrom ili bilo gdje drugdje bude pod nadzorom i bude za sva vremena “mapirana”. I da se stalno dodaju novi podaci na vaš čip i u vašu jedinstvenu bazu podataka bez vašeg znanja.
Sa stanovišta nacionalne sigurnosti, pa i sigurnosti svih nas kao pojedinaca, zamisao da osobni podaci svih državljana Srbije stoje na jednom mjestu u elektroničkom obliku, da “osobna karta” nacije bude kao na dlanu potencijalnim neprijateljima, hakerima ili kriminalcima – u potpunosti je suluda.
Oprema koja je za ovu svrhu naručena još prije četiri godine, koštala je, po priznanju samog ministra policije, Dragana Jočića, skoro 100 milijuna eura poreznog novca, bez ikakvog odobrenja od strane žitelja Srbije, bez njihovog znanja, bez natječaja, bez zakonskog osnova – jer novi zakon o osobnim dokumentima tada još nije bio ni blizu pojavljivanja pred Skupštinom Srbije. Očito da je netko računao da će taj zakon sigurno biti usvojen. Taj netko je debelo profitirao od ovog posla, za koji smo svi platili, pokazujući najveći mogući cinizam i prezir prema žiteljima Sribije. Taj netko će nastaviti profitirati, pošto ovakvi sustavi po definiciji zahtjevaju stalnu nabavu nove i suvremenije opreme. I taj neko o istom trošku misli da za sva vremena proda ljudsku slobodu svih nas.
Pokažimo ovoga puta da se državna mafija preračunala. To je sada već pitanje života – i nas i budućih generacija.
Da li ćemo im ostaviti svijet u kojem nose žig, poput rogate stoke, od rođenja do smrti? Da li ćemo ih ostaviti kao robote, kojima se svaki korak zna i kontrolira?
Tko ima pravo tretira ljude kao stoku? Nitko u Europi još nema ovako “napredne” osobne dokumente kakve sadašnja vlast namjerava uvesti u Srbiji. Istina je da mnoge vlasti u Europi i svijetu ovako nešto, ili slično, pokušavaju uvedu. Međutim, to će se dogoditi samo ako im ljudi to budu dozvolili. Još uvijek nema nikakva “međunarodna obveza” da se osobne iskaznice s biometrijskim čipom, vezane za centraliziranu bazu podataka, prihvate. A, čak i da je to cijena za “priključak svijetu” – je li to svijet u kojem želimo živjeti? Nije li bolje da Srbija bude jedna od rijetkih oaza slobode, u koju će dolaziti bjegunci od novog globalnog totalitarizma?
Život je samo jedan. Tko ima pravo da nam ga unizi, da ga učini nečovječnim, čak i zarad nekog “višeg interesa”? Nitko.
Priključimo se ovoj akciji koja život znači – u njegovom najdubljem smislu.Recimo NE novom žigosanju putem mikročipovanih osobnih dokumenata. Recimo DA Životu Bez Žiga.
Vrijeme je sad. Sutra će biti kasno.
Ne prihvaćamo nove osobne iskaznice s čipom ni po koju cijenu. Borimo se da se zakon promijeni – sada ili u sljedećem sazivu Skupštine. Izlazimo iz totalitarnog matriksa koji nam se nameće, i gradimo jasnu alternativu Života dostojnog slobodnog čovjeka. I za Srbiju i za svijet.
Istinsko, duhovno plemstvo ovakvo obilježavanje nikada ne može prihvatiti. A plemstvo obvezuje. Ovom pitanju nema kompromisa.
ZAŠTO SMO PROTIV?
Prihvaćamo deset točaka Žičkog Simposion, održanog 26. ožujka 2005. godine u Kraljevu, prvog stručnog skupa koji je obradio problematiku uvođenja biometrijskih osobnih karti na nacionalnoj razini iu javnost iznosimo proširenu verziju tog dokumenta, objavljenu na Mašinskom fakultetu 8. lipnja 2006. godine.
1. Biometrijske osobne karte kao obvezujući dokument na nacionalnoj razini su uvedene u nekoliko država svijeta, uglavnom dalekoistočnih. U Europskoj uniji velika većina zemalja nema takve osobne karte, one nisu uvjet za ulazak u Europsku uniju niti njihovo uvođenje doprinosi bržem ulasku. Očigledan primjer je Slovenija, koja prije ulaska u EU nije uvela takve karte (iako je postojala mogućnost), već obične plastične s višim nivoom zaštite.
2. Zemlje koje su planirale ili planiraju uvode biometrijske osobne karte suočene su s otporom misleće javnosti i društvene zajednice uopće. U Velikoj Britaniji je pokušaj uvođenja biometrijskih osobnih karti doveo do višemjesečnih debata u parlamentu i burnih reakcija akademskih građana, dok je u Kanadi od strane zvanične parlamentarne komisije odbačen na neodređeno vrijeme, kao skup, neopravdan i potencijalno opasan.
3. Svjetski stručni organi, kakav je Zajednički odbor za ljudska prava britanske vlade, procjenjuju da je projekt uvođenja biometrijskih osobnih karti na nacionalnoj razini potencijalno u koliziji s europskom Konvencijom o ljudskim pravima, a zvanične studije o izvedivosti pokazuju da takve osobne karte ne jamče stopostotnu pouzdanost i autentičnost. Sudovi nekih zemalja (Japan i Tajvan) su reagirali s presudama da projekt biometrijskih osobnih karti krši prava građana i odredbe Ustava, sukladno čime su donijeti i suspenzivni akti.
4. U Srbiji je projekt nabave opreme za izradu biometrijskih osobnih karti postao aktualan krajem 2003. godine, kada je tadašnji ministar policije objavio da je kupljena moderna i skupa oprema od američke tvrtke Motorola. Ta kupovina nije prošla ni obavezan tenderski protokol ni zakonsko dodjeljivanje novca iz republičkog proračuna, zbog čega je 2004. godine reagirao ministar financija s najavom podizanja kaznenih prijava. Srbija je jedinstven primjer da je prvo kupljena oprema za biometrijsku identifikaciju građana, a poslije toga (točnije poslije tri godine) pokrenuta skupštinska procedura za prijedlog zakona o biometrijskim osobnim iskaznicama, zbog čega je sebe svrstala u red totalitarnih država sa voluntarističkim pravnim uređenjem.
5. Američka tvrtka koja je MUP-u Srbije prodala sustav za biometrijsku identifikaciju građana ima posebne ugovore s američkom vojskom i centralnoobaveštajnom službom (CIA), te nitko ne može jamčiti da nema mogućnost odljeva podataka stranim službama. Također je osnovano pretpostaviti da pomenute službe vrlo lako mogu kreirati lažne osobne karte za svoje potrebe, koje će od strane našeg računalnog sustava biti prepoznate kao potpuno validne. Indikativna je činjenica da u Americi državna uprava nije ni pokušala s uvođenjem biometrijskih osobnih karti među svojim stanovništvom, jer bi to sigurno dovelo do velikog otpora javnosti.
6. Nije tražena masovna suglasnost građana Srbije za proširivanje baze podataka koju će država o njima voditi niti su organizirane javne debate i diskusije po tom pitanju.
7. Projekt izravno ugrožava privatnost građana kao jedno od temeljnih osobnih prava današnjice i otvara prostor za elektronički kriptirane tajne arhive.
8. Birokratski aparat dobiva mogućnost gotovo trenutnog manipuliranja ogromnim brojem podataka preko centralizirane baze i prodaje dijelova baze trećim osobama.
9. Zlonamjerni upadi spolja ili namjerno ispravljanje centralizirane baze iznutra nose ogromnu opasnost po integritet ličnosti koje su njima obuhvaćene.
10. Usvajanje ovog projekta u budućnosti vodi ka mnogo totalitarnije konceptima integracije svih dokumenata u jedan, čime bi se izbrisala anonimnost tokova novca i otvorio put totalnom nadzoru države nad pojedincem. Minijaturizacija cijelog sustava se polako provodi u svijetu, u vidu potkožnih čipova, zbog čega kršćani svih konfesija izražavaju opravdan strah od najave totalitarnog režima opisanog u Ivanovom Otkrivenju (up. Gl. 13, st. 16-18). Sinodi nekih Pravoslavnih crkava su dali službena priopćenja, jer zlonamjerni ljudi mogu iskoristiti ovakve projekte za unošenje razdora i nemira među kršćane.
NEISTINE REŽIMA I MEDIJA
1. Osobne karte s biometrijskim čipom su ‘naša međunarodna obaveza’. Ne postoji međunarodno tijelo koje propisuje «obveze» za osobna dokumenta suverenih država (bar ne još uvijek) na globalnoj razini. Čak ni na razini EU, takva obveza ne postoji, mada je sada u toku proces propisivanja pasoša EU zemalja s biometrijskim čipom.
2. Sve zemlje EU imaju ovakve osobne karte (tvrdnja lansirana preko RTS-a). Većina zemalja EU nema ovakve osobne karte, a čak i one koje imaju osobne iskaznice s biometrijskim čipovima većinom ih ne vezuju za centralnu bazu podataka, tako štiteći privatnost soptvenih građana.
3. Sve susjedne zemlje imaju ovakve osobne iskaznice. Ni jedna susjedna zemlja nema ovakve osobne iskaznice. Slovenija i Hrvatska su uvele plastificirane osobne karte s većim stupnjem zaštite, ali bez biometrijskih čipova i centralizirane baze podataka.
4. Nove osobne karte su ‘sigurnije’. Upravo je suprotno slučaj.
Kao prvo, centralizirane baze podataka su podložne «hakerisanju», i takvi slučajevi su česta pojava u tehnološki razvijenijim zemljama od Srbije. Primjerice, novi nizozemski biometrijske putovnice su nedavno «hakovani», kao i centralna baza podataka Veteranske administracije u SAD, gdje je preko 2,2 milijuna dosjea američkih ratnih veterana ‘ukradeno’.
Kao drugo, greške na ovakvim osobnim iskaznicama je mnogo teže ispraviti i, ako dođe do pogrešne identifikacije, njen nositelj može imati ogromne probleme, morajući da dokazuje policiji, državnim tijelima i računalima u središnjoj bazi podataka da je u pitanju greška.
5. Nove osobne karte se ne mogu koristiti za praćenje ljudi. Svaki put kada budete legitimirani za bilo koju transakciju koja zahtijeva očitavanje vaše osobne karte, trag o tome ulazi u centralnu bazu podataka. Na temelju ovih tragova, država, kao i svako drugi ko bude imao uvid u bazu podataka, moći će napravi «kartu» vaših kretanja, kupnje, prodaje, navika, itd. A kad u sljedeću generaciju čipova budu ugrađeni RFID čipovi koji su minijaturni radio-odašiljači, onda će svaki vaš pokret biti vidljiv – u realnom vremenu.
