Ogromno elektromagnetsko pražnjenje koje se javilo u trenutku udara terminatora izazvalo je remagnetizaciju tla, izvršivši izuzetno snažan učinak na okoliš i prostorno-vremensku strukturu na mjestu udara – dovevši do promjene tjedna fizičkog vremena što su, više desetljeća kasnije, opazile znanstvene ekspedicije koje su boravile na ovom području. Zakretanje vremena i prostora putem snažnog elektromagnetskog pražnjenja sastavni je dio tehnologije ublažavanja udara! Ako uzmemo u obzir da NLO-i isto ovo elektromagnetsko polje koriste za zakretanje vremensko-prostome strukture u svrhu prebacivanja u različite dimenzije, tada nam razne specifičnosti koje su iznijeli svjedoci Tunguske eksplozije omogućuju da na ove događaje pogledamo u novom svjetlu te otkrijemo fascinantne detalje koji su dosad promicali pažnji istraživača.
Ovdje je priča Ivana Kurkagyra, sina očevica Tunguske eksplozije. Ona sadrži zanimljive detalje o tome kako je u trenutku udara snažno elektromagnetsko pražnjenje koje je dovelo do iskrivljavanja oblika neke ljude i životinje istog trena premjestilo na razna mjesta. Drugim riječima, oni su prebačeni u prostoru! … Puno se šatora nalazilo jedan kraj drugog. Ujutro se začula grmljavina. Izbila je nevjerojatno bučna oluja. Pomela je šatore, nosila ljude zrakom. Ljudi bi se najednom našli u močvari. Nije im bilo jasno … kako su tamo dospjeli. Oluja koja je prouzročila požar u tajgi odnijela je i njihove sobove. Vatra se raširila. Tamo je stajao šator jednog čovjeka. Taj momak je htio ići kući. U svorn tursuku (platnenoj torbi) je imao novac. Vidjevši vatru, požurio je pokupiti novac. Otrčao je do rijeke, prema šatorima. Vatra je proždirala šatore njegovih susjeda. Ljudi su se bacali u rijeku. Vatra je prešla preko rijeke. One u rijeci zahvatio je plamen. Ronili su, ali je vatra zahvatila čak i one ispod vode, sprživši im glave. Tako su svi poginuli … Još jedan pokazatelj ukazuje na snažno djelovanje na vremensko prostomu strukturu u području udara. U trenutku eksplozije nebo se na neki način rastvorilo i ljudi su mogli vidjeti otvoreni svemir – zvjezdani svod – na drugu stranu!
Kad je Krinov 1930. ispitivao A. S. Kosolapov, kćerku S. B. Semion, ona je rekla: ‘Tada sam imala 19 godina i u tenutku pada meteora nalazila sam se u trgovačkorn mjestu Vanavara. Marfa Briukhanova i ja krenule smo do potoka po vodu. Marfa je počela izvlačiti vodu, a ja sam stajala kraj nje okrenuta prema sjeveru. U tom trenutku sam ispred sebe, na sjeveru, vidjela kako se nebo rastvara do same zemlje i kako gori vatra. Bile smo uplašene i samo sam uspjela reći: Zašto se nebo rastvara po danu? Čula sam da se nebo rastvara noću, ali nikad po danu, kad se nebo ponovno zatvorilo nakon čega smo začule praskanje, poput onog iz puške … U vrijeme prvog udara u ovom je području čekalo nekoliko kugli terminatora, lebdeći na jednom mjestu i pržeći vrhove stabala i ostale vegetacije svojom visokofrekventnom energijom. U posljednjim minutama prije glavnog događaja još se nekoliko terminatora sjurilo u ovo područje (koje je kasnije nazvano po Kulikova). Mnogi koji su vidjeli kako vatrene kugle lete po nebu su izjavili da se s njihovim kretanjem javljala i zasljepljujuće blještava svjetlost i snažna toplinska radijacija.