Najtajanstvenija knjiga na svijetu! Najtajanstvenija knjiga na svijetu mora zadovoljiti neke posebne uvjete da bi je prozvali takvom. Ova knjiga, pisana nepoznatim pismom od strane nepoznatog autora, prije pola tisućljeća svakako ide u prilog datom terminu. Vojnićev rukopis (engleski – Voynich manuscript) je knjiga puna ilustracija i nepoznatog teksta. Unatoč naporima kriptografa diljem svijeta – njen sadržaj nikada nije identificiran. Danas Vojnićev rukopis predstavlja jedino pisano djelo koje je ostalo sakriveno pod velom tajne sve ove godine. Misteriozna knjiga dobila je ime po Wilfridu Voynichu, poljsko-američkom trgovcu knjiga koji je naišao na nju 1912. Sam Voynich bio je poljski revolucionar, važan predstavnik organizacije ‘Proletarjat’ i politički aktivist.

Godine 1886. on sudjeluje u tajnoj operaciji oslobođenja političkih suradnika koji su u Varšavskoj citadeli bili osuđeni na smrt. Pokušaj propada i Voynich biva uhvaćen od strane carske policije.
Znanstvenici nisu mogli naći odgovor, i tada je Dr. Kenig postavio svoju smjelu tezu: Ta glinena posuda mogla je biti baterija. Prema toj tezi, električna struja nije otkrivena 1798. godine od Luigija Galvanijeva, već skoro 2.000 godina ranije.
I zaista, mnoge istraživačke grupe, među njima i znanstvena grupa iz Roemer und Pelizaeus Muzeja u Hildesheimu, uspjele su dokazati da je ta glinena posuda mogla proizvoditi električnu struju. Znanstvenici su sami takvu identičnu posudu napravili, te je ispunili sa sokom od grožđa: između bakrenog cilindra i željezne poluge je bio napon od 0,5 Volta – ne mnogo, ali ipak je radilo! Sa malim naporom Partareni su znači mogli proizvoditi struju. Ali, za šta? Žarulje, telefoni, motori ili televizori tada nisu postojali.
Ili možda jesu? ‘Već u starom Egiptu je postojalo električnu rasvjetu’, ovako tvrde Peter Kras i Reinhard Tese, autori knjige o sijalici iz Egipta. Glavna osnova njihove argumentacije je reljef iz Dendere. Na tom reljefu, koji je nastao oko 50.godina prije naše ere, vidljiv je egipatski svećenik koji drži u rukama ogromni predmet u obliku balona. U unutrašnjosti tog balona vidljiva je zmija koja se kreće prema nebu. Za Krasa i Habeka indicija je jasna: Taj reljef je tehnički nacrt, balon je sijalica, a zmija je bakrena spirala u žarulji. Sa takvim električnim osvjetljenjem, Egipćani su osvjetljavali tamne hodnike piramida. S time bi bilo objašnjeno zašto hodnici u piramidama nisu začađeni po zidovima i stropovima. 1887. na izdržavanje kazne poslan je u Sibir. 3 godine kasnije, 1890. – uspijeva pobjeći iz Sibira za London. Ostavivši politiku iza sebe postaje strastveni antikviter i knjigofil – otvara dvije prodavaonice knjiga, u Londonu i New Yorku. Na jednom od njegovih kolekcionarskih putovanja 1912. u mjestu Villa Mondragone u Italiji dolazi u posjed misterioznog rukopisa. Tko je Vojniću prodao rukopis, također ostaje nepoznanica.
U godinama kad su već dešifrirani svi poznati jezici i pisma ljudske civilizacije, vijest o ovakvom rukopisu brzo se širila. Za vrijeme drugog svjetskog rata neki od najpoznatijih američkih i britanskih stručnjaka za dešifriranje intenzivno su radili na Vojnićevom rukopisu. Rezultat je bio potpuno poražavajući – nisu uspjeli dešifrirati ni jednu jedinu riječ.
Vojnićev rukopis se danas nalazi na sigurnome – u knjižnici rijetkih knjiga i rukopisa na sveučilištu Yale, ali je njegova izravna kopija dostupna svima – čak i na internetu.
Od njegovog pronalaska u dešifriranju su se okušali mnogi, uvijek s istim rezultatom – potpunim neuspjehom. Svaki pokušaj pretvarao je Vojnićev rukopis u sve misteriozniju knjigu koja danas angažira maštu mnogih.

SADRŽAJ RUKOPISA

Analizom rukopisa potvrđena je jedino njegova starost – napisan je u razdoblju od 1450. – 1520. godine. Zbog sistematskih poglavlja danas se zna da se knjiga sastojala od 272 stranice, 17 Poglavlje po 16 stranica, kad je Vojnić nabavio rukopis neke stranice su već onda nedostajale – točnije rukopis danas ima 240 stranica – 32 nedostaju.
Knjiga je pisana ptičjim perom, a osnovne boje dodane su naknadno na ilustracije. Tekst je pisan s lijeva na desno, a duži dijelovi su raspoređeni u paragrafe. Dodatnom analizom kvalitete pisanja (brzina, trud i krivulje) potvrđeno je da je autor pisao tekst s lakoćom. Ovaj detalj je značajan jer upućuje na to da je autor bio dobar poznavaoc pisma – tj. nije koristio nikakve reference za pisanje. Ovo također pokazuje da je misteriozno pismo autoru bilo itekako poznato – u istoj mjeri kao i nama naša abeceda.
Ukupan broj znakova u knjizi je oko 170.000. Većina znakova napisana je u jednom ili u dva poteza. Analizirajući rukopis možemo potvrditi kako je autor koristio abecedu koja je imala 20 – 30 distinktivnih znakova, slično kao i naša.

Kao iu našem modernom pismu riječi su razdvojene malim razmakom. Cijela knjiga sadrži oko 35.000 riječi. Statistička analiza pokazuje da tekst slijedi Zipfov zakon i entropiju – u prosjeku 10 znakova po riječi, koja je ponovno jako slična današnjim modernim jezicima.
Također je zanimljivo kako se neka slova nalaze samo na počecima ili krajevima riječi.
U cijeloj knjizi nalazimo tek mali dio latinskog jezika – u sekciji o astronomiji imena mjeseci ispisana su na staro-latinskom. Stil ovakvog staro-latinskog upućuje na srednjovjekovnu Francusku, ali nije dokazano da je ovaj mali dio latinskog zapravo dio originala ili je možda dodan naknadno od nekoga.

ČUDNE ILUSTRACIJE

Gotovo svaka stranica ima ilustracije – one nam donekle objašnjavaju tematske cjeline, ali i kompliciraju opće shvaćanje. Prema ilustracijama možemo knjigu podijeliti na 6 sekcija:

Herbalna – svaka stranica ima ilustraciju jedne ili dvije biljke s nekoliko paragrafa teksta. Ovo je klasičan primjer sličan mnogim herbalnim knjigama iz srednjeg vijeka.
Biljke su ilustrirane sa svim detaljima – korijen, listovi, stabljike.
Ipak ono što najviše zbunjuje u ovoj sekciju je činjenica da nijedna biljka nije prepoznatljiva!

ASTRONOMSKA – sadrži brojne dijagrame sa zvijezdama, suncima i mjesecima. Mnoge ilustracije u ovom dijelu otkrivaju da se radi o horoskopskim znakovima – dvije ribe, bik, lovac sa strijelom.

BIOLOŠKA – velik broj ilustracija prikazuje žene u bazenima. Bazeni su nadalje povezani složenom mrežom kanala i cijevi – očito je da neke od ovih ilustracija prikazuju ljudske organe. Na pojedinim ilustracijama žene su prikazivane s krunom na glavi.

Kosmoloske – velik broj kružnih tajnovitih dijagrama. Neke stranice sadrže dijagrame na ‘rasklapanje’, neki su i do 6 stranica veliki. Dijagrami nalikuju geografskim kartama. Neke ilustracije prikazuju 9 otoka koji su međusobno povezani cestama, dvorcima i planinama – najvjerojatnije vulkanima.

FARMACEUTSKA – označene ilustracije odvojenih biljnih dijelova (listovi, korijeni itd). Objekti koji izgledaju kao apotekarske posude. Ilustracije su popraćene s malo teksta.

NEPOZNATA – zadnja sekcija sadrži samo tekst i nemoguće je znati o kojoj je tematici posvećena.