Ako uzmemo da lajdenska boca zapremine 500 grama može akumulirati otprilike 200 volti, onda bi kovčeg bio ekvivalent za 125 takvih boca, čime bi i njegova snaga bila uvećana 125 puta po 200 volti = 25.000 volti! Takva razina voltaže nadilazi pokušaje da se objasne razlozi naprednijeg dizajna Kovčega.
Najočitija razlika je primjena dva terminala na poklopcu Kovčega. Nema nikakvih problema s ovom konfiguracijom osim da se osiguraju dobra veza i izolacija svakog terminala, ali za to postoje vrlo dobri razlozi. Zbog svoje veličine i odnosa kapaciteta naboja, bilo bi nemoguće dotaći Kovčeg rukom ili bilo čime drugim, a da se ne izazove električno pražnjenje. Lijes je akumulirao tisuće volti, a kako je ljudsko tijelo bolji provodnik od zraka, svatko tko priđe previše blizu bio bi smjesta ubijen. Zvuči poznato?
Od svih brojnih razlika, konstrukcija poklopca je najzanimljivija. Poklopac ima efekt prekidača ili veze koji osigurava neprekidan tok. Bez poklopca, kovčeg bi bio samo inertna, zlatom obložena drvena kutija. Nažalost, Biblija propušta spomenuti neke manje, ali izuzetno važne detalje. Ne kaže se kolika je debljina drvenih ploča od kojih je napravljen kovčeg, je li poklopac obložen zlatom s obje strane, ili do koje je visine unutrašnjost sanduka bila obložena.
Kod standardne lajdenske boce, unutarnja obloga ne prekriva čitavu površinu. Uvijek se ostavlja neobloženi dio da bi se spriječilo da naboj ‘pobjegne’ ili ‘skoči’ i probije staklo. U slučaju kovčega, isto pravilo ne bi bilo toliko kritično – drveni izolator od otprilike 2.5 – 5 centimetara debljine, pružao bi daleko veći otpor od stakla, a deblje zlato daleko bolju vodljivost od kalajni folije. Ovi faktori kombinirani s većom voltažom, ukazuju da je Kovčeg bio pod visokim naponom.
Još jedna stvar koja izaziva brigu je inherentna slaba točka Kovčega: spoj između poklopca kutije. Ovo je samo pitanje dizajna i predstavlja zanimljiv izazov kada je riječ o metodama konstrukcije ali i faktorima poput izolacije, čvrstine spoja i nalijeganja poklopca kutije. U okviru mogućeg konstrukcionog metoda koji bi osigurao čvrst kontakt uzemljenja i pozitivne površine, možda su dizajneri dodali sloj voska ili smole da zapečate spoj i stvore savršenu izolaciju. Time bi se objasnila i svrha misterioznog zlatnog vijenca po obodu kutije. Nije to bio samo ukras, već osigurač koji je predstavljao značajnu vezu poklopca sa zemljom i također funkcionirao kao uzemljenje u slučaju potencijalnog curenja energije kroz spoj poklopca kutije.
Konačno, od iste vrste drva napravljene su poluge, obložene zlatom i zakačene za Kovčeg pomoću masivnih zlatnih prstenova pričvršćenih za četiri kuta. Prstenovi su učvršćeni za drveni izolator bez probijanja unutarnjeg, pozitivnog sloja. Tako bi Kovčeg mogao se transportira bez problema, a oni koji ga nose bi predstavljali vezu sa uzemljenjem, što objašnjava specifične da se poluge ni po koju cijenu ne uklanjaju iz prstenova.
Lijes je nevjerojatno pametno i kompleksno zamišljen dizajn, što pokazuje vrhunsko sofisticirano znanje primjene električnih principa. Bez ikakve sumnje, Zavjetni kovčeg je mogao proizvesti neke od efekata opisane u Bibliji. Bio je dovoljno velik da mnogo puta iznova akumulira moćan i smrtonosan električni naboj i da ostane aktivan dugo, dugo vremena.