Mi nismo krivi za smrt vašeg sina ‘, govorio je majci Pavle Savić na sahrani mog brata. Oni su se tako branili. Najviše se obraćao mojoj majci ‘, ispričala je Živka tresač, sestra Živote Vranića, koji je pokopan u selu Mojsinje kod Čačka, gdje je i rođen. ‘To je bila velika tajna. Znali smo da je Života umro od zračenja. Javili su nam ti mladi apsolventi. Čuli smo da su inženjeri otišli na sastanak i ostavili ih bez tih dozimetara. Jedan od njih je uletio, vidio koliko je zračenje i viknuo: ‘Van svi, zračenje je veliko! Kažu da je moj brat to isključio ‘, rekla je Vranićeva sestra Živka tresač. S druge strane, Hajduković tvrdi da elemente sigurnosti i sigurnosne uređaje nije uklonio nitko od posade, jer to nije bilo u njihovoj nadležnosti, i da je svatko od članova posade znao da bi pri takvim uvjetima mogao i nastradati.
‘Tvrdim da je to učinio netko od istraživača iz laboratorija i da to nije bilo prvi put. Kritičnog dana nismo imali ni pisač, ključni instrument za funkcioniranje sustava za automatsko zaustavljanje reaktora, što je bilo poznato i rukovodstvu ‘, navodi Hajduković, istaknuvši da su neposredno odgovorne osobe za rad reaktora bili dr Dragoslav Popović, nositelj projekta i šef grupe, a njegovi najbliži suradnici: dipl. inž. Nenad Raišić, dipl. fiz. Stevan Takač i dipl. fiz. Hranislav Marković.
‘Svi oni su nam davali zadatke, a mi smo ih disciplinirano izvršavali po onoj staroj, veži konja gdje ti gazda kaže’, piše Hajduković i dodaje da tog dana u timu nije bio diplomiranih inženjera ni fizičara, te da su kasnije ‘smijenjeni Vojko Pavičić , direktor IBK, i Dragoslav Popović, što ukazuje da je jedan od uzroka loša organizacija posla ‘. Uz podsjećanje da je reaktor svečano pušten u rad 17. svibnja 1958. godine i da su novine pisale da je 30. travnja iste godine na Balkanu ostvarena prva lančana reakcija, Hajduković navodi da takvih reaktora, koliko je njemu bilo poznato, do tada nije bilo u svijetu, da je bilo ideja da se slični reaktori nulte snage izgrade na sveučilištima, ali da se od toga odustalo nakon nesreće u Vinči.
On tvrdi da reaktor u Vinči nije imao dozvolu za rad niti je bio dovoljno siguran, jer kako je objasnio, nije predviđao blokadu, ‘odnosno interlok koji bi onemogućio da se reaktor pusti u pogon ako sigurnosni sustav nije uključen’, da nije postojalo ni pisano korisnički o rukovanju reaktorom, te da eksperimentu nije nazočio dozimetrista, iako su propisi to nalagali.
Jednoga dana pozvao me je slobodan Nakićenović, tada tajnik SKNE, i doslovce rekao: ‘Druže Hajdukoviću, drug Marko predsjednik (Aleksandar Leka Ranković) smatra da bi svako objavljivanje bilo kakvih podataka o tome štetilo ugledu Jugoslavije i da bi se to smatralo kao neprijateljski akt . ‘ Tada je dodao: ‘Komentarišite kad prođe tridesetak godina, a sada je bolje da šutite.’ Tu sam poruku prenio svojim drugovima i šutjeli smo kao ribe ‘, objašnjava Hajduković zašto su preživjeli istraživači morali šute.’ Istaknuvši da mu je inženjer Raišić tog dana rekao da ekipa istraživača treba nastaviti eksperiment, iako nema pisača, Hajduković navodi da mu je, pošto je ušao u halu s reaktorom, Života Vranić rekao da postoji problem da se neutronski izvor spusti u centar reaktora.
‘Osjetio se jak miris ozona. Znali smo da se ozon stvara pod djelovanjem zračenja i pri električnom pražnjenju u zraku. Tada nam je postalo jasno da je zračenje isuviše veliko i da treba prekinuti eksperiment. Otišao sam u susjednu prostoriju i telefonom obavještavao suradnike laboratorija da odmah napuste zgradu, pošto je zračenje povećano. Na dan zračenja nijedan od dozimetrijskih instrumenata za aktiviranje alarma ili automatsku kontrolu reaktora nije bio u funkciji. Nema potrebe da naglašavam da instrumente nismo poskidali mi … Nažalost, povjerenstvo je propustila utvrditi tko je isključivao sigurnosni sustav i zašto se eksperiment uopće radio kada nije bilo ključnog pisača, s kojeg ide signal za zaustavljanje reaktora ‘, piše Hajduković o događajima kritičnog dana. I nakon svih informacija koje smo vam prenijeli ostaje zaključak da godine nisu skinule veo tajne s ove velike misterije iz povijesti bivše Jugoslavije.