Svoju misiju Majka Tereza je osnovala u Kaligáta, najsiromašnijoj četvrti višemilijunske Kalkute – današnje Kolkate, glavnog grada indijske države Zapadni Bengal. Vremenom, prilozima iz cijelog svijeta, Majka Tereza je otvorila kliniku, narodnu kuhinju i prihvatilište za siročad. Ekspanzija ‘Misionara ljubavi’ i planetarna popularnost Majke Tereze počinje 1969. godine. Tada je engleski Novinar Mlakolm Mageridž snimio dokumentarac o Majci Terezi pod naslovom ‘Nešto lijepo od Boga’. U jednom dijelu filma razgovor s Mikeom Terezom obavljen je u mračnoj prostoriji. Mislilo se da snimka neće uspjeti, ali je ispalo da prizor oblijeva neobično lijepo svjetlo. Novinar Mageridž je medijima prenio da se radi o ‘prvom autentičnom fotografskom čudu’. Nitko nije slušao kamermana koji je objasnio da je u tim scenama isprobavao novi i osjetljivi Kodakov film za snimanje pri slabom svjetlu. Glas o čudu pronio se svijetom, a Majka Tereza je mudro šutjela prihvaćajući oreol ‘anđela ubogih’. Deset godina kasnije prima Nobelovu nagradu za mir. Postala je ljubimica pape Ivana Pavla Drugom. Njezin red danas ima više od 5.000 sestara i braće koji u više zemalja pomažu bolesnima, siromašnima, ovisnicima od droge i umirućima.
Tijekom godina nije bilo moguće potpuno sakriti neke mračne crte karaktera i aktivnosti Majke Tereze. Privatni britanski televizijski ‘Kanal 4’ emitirao je dokumentarni film o Majci Terezi pod naslovom ‘Anđeo pakla’, a novinar Christopher Hitchens demaskirao je ‘sveticu dobra’ u knjizi ‘Teorija i praksa Majke Tereze’, koja je objavljena dvije godine prije njezine smrti. Dokumentarac je prikazao da su ustanove u koje su sestre Majke Tereze primale siromašne diljem svijeta obične smrdljive rupe u kojima caruje beznađe iu kojima nema nikakva medicinska pomoć.
Njezina klinika Kaligáta u Kalkuti imala je krajnje loše uvjete. Rukavice i igle upotrebljavane su više puta, pacijenti nisu imali krevete već su ležali na prostirkama s kojih nisu smjeli ustaju, posjete rodbine i prijatelja bile su zabranjene, WC su smjeli samo jednom dnevno koristiti i svi su, uključujući žene, šišani do glave – nevjerojatna sličnost s nacističkim logorima u Drugom svjetskom ratu!