Legende o vampirima, tako popularne među ljubiteljima horora, zapravo su utemeljene na čistoj istini. Ljudi koji se užasavaju dnevne svjetlosti, imaju žute zube nalik očnjacima, nokte slične životinjskim i alergiju na češnjak stvarno postoje, da ne spominjemo one koji nose pretežno crnu odjeću, imaju implantirane očnjake i noću ujedaju starije dame (ponekad pređu na mlađe). Usput, činjenica da napadaju starije dame nije nikakav mit; u regiji Kalinjingrada jedan tinejdžer ubio dvoje umirovljenika tijekom specijalne vampirske ceremonije. Najokrutniji događaj zbio se u Velikoj Britaniji prije 4 godine. Tada je sedamnaestogodišnji tinejdžer zaklao svoju komšinicu, iščupao joj srce i ispio krv da bi stekao besmrtnost.
Gotovo svaka nacija ima legende o vampirima koji noću progone ljude i piju im krv. U tim legendama vampiri su okrutna, bezdušna, poluraspadnuta stvorenja. Primjerice, u slovenskoj mitologiji postoji vjerovanje da vampir neće pobjeći iz groba ako se u njega baci kukuruz. Vampir će, vjeruje se, čitavu noć biti zauzet brojanjem kukuruznih zrna.
A onda se imidž vampira promijenio. Danas je to enigmatski seksi superstar koji posjeduje neobične osobine: voli krv, mrzi češnjak i boji se sunca. U srednjem vijeku je legenda o vampirima dopunjena informacijom da se oni boje svete vode. Ta je priča ostala mit sve dok 1963. godine britanski liječnik Li Ajlis nije došao do zapanjujućeg otkrića: vampir-vukodlak nije ništa drugo do žrtva genetske patologije po imenu porfirija.
To je vrlo rijetka bolest – ima je jedna od 20 000 osoba. Tijelo ne proizvodi crvena krvna zrnca i u krvi osobe nema dovoljno kisika i željeza što na sunčevoj svjetlosti izaziva raspad hemoglobina. Kada se osoba oboljela od porfirije izloži suncu, na koži će joj se uskoro pojaviti čirevi i rane i može vema brzo umrijeti. Bolest također može izazvati deformacije nosa, ušiju i hrskavica; prsti počinju se savijaju; koža oko usta postaje suha i otkriva desni koje poprimaju žućkastu boju jer se porfirin taloži na zubima. Češnjak koji stimulira stvaranje crvenih krvnih zrnaca u tijelu zdrave osobe, izaziva pojačavanje simptoma kod oboljele osobe. To je sve praćeno oštrim i jakim bolovima, pa tako porfiričari često pate i od mentalnog invaliditeta.
Kada se sumiraju svi simptomi ove bolesti, dobiva se vjerna slika TV vampira. U Francuskoj je, na osnovu simptoma koje je opisao doktor Ajlis, u 17. stoljeću više od 30 000 ljudi proglašeno vukodlacima. Svi su obješeni. Češki arheolozi su otkrili groblje iz 11. stoljeća (o čemu je i nebesko oko pisalo). U grobovima je pronađeno 13 osoba sa vezanim rukama, odsječenim glavama i grudima probijenim drvenim kolcem.
Porfirija nije zarazna bolest ali je nasljedna: ako jedan od roditelja boluje od porfirije, postoji 25 posto vjerojatnosti da će je imati i dijete. Danas oboljeli od ove bolesti dobivaju specifičnu terapiju – injekcije na bazi krvne plazme. Nažalost, porfirija nije istražena niti se može izliječiti. Velikim farmaceutskim tvrtkama se ne isplati financirati dugogodišnja medicinska istraživanja koja bi dovela do pronalaska adekvatne terapije, jer je bolest rijetka i teško da će zaraditi koliko zarađuju, na primjer, na lijekovima za pojačavanje seksualne potencije koje će sigurno kupiti ogroman broj ljudi.