Slatki okus ljudske krvi. Jedne noći u siječnju 1973. godine, John Paj, mladi britanski policajac, dobio je zadatak da izvši istragu povodom smrti jednom čovjeka. Mada se u prvi mah činilo da će to biti sasvim običan rutinski zadatak, ono što je Paj otkrio tijekom istrage ispostavilo se kao jedan od najčudnijih slučajeva koji su ušli u anale Bitanske policije. Stigavši ​​na lice mjesta, Paj je, prije svega, ustanovio da je pokojnikova soba bila sva utonula u tamu. Čovjek se očito toliko plašio elekticiteta da u njegovom stanu nije bilo ni jedne jedine žarulja.

Sol je bila razasuta svuda po prostoriji i po prekrivačima na krevetu. Jedna vrećica soli ležala je pored pokojnikovog lica, a druga se nalazila između njegovih nogu. Čovjek je pomiješao so sa svojim urinom u raznim posudama. Na izbočinu zida izvan prozora stavio je jednu okrenutu zdjelu koja je prekrivala mješavinu ljudskog izmeta i češnjaka. Pokojnik se zvao Demetri micur i bio je poljski emigrant koji je, 25 godina prije nego što će umrijeti, napustio svoju zemlju i preselio u Englesku. Radio je kao grnčar u varoši Stoke on Trent, u srcu engleske Grnčarska industrije. Teško je zamisliti mjesto koje bi manje ličilo na transilvanijske šume u Rumunjskoj, to, po predanju, omiljeno stanište jezivih vampira.
Leš je, shodno propisima, bio prebačen u sudsku mrtvačnicu ray pregleda. Tijekom sastavljanja zapisnika, patolog je izvijestio da se micur ugušio komadom luka iz turšije. Istražnom sucu se ovo učinilo pomalo neuobičajeno, ali je ipak prokomentirao da nisu nepoznati slučajevi ljudi koji su halapljivo gutali svoju hranu i zbog toga umrli.
U međuvremenu, mladi policajac nije mogao zaboraviti ono što je vidio. Otišao je u javnu knjižnicu i pročitao ‘Prirodnu povijest vampira’ od Anthonyja Mastersa. Njegove sumnje bile su potvrđene: sol i češnjak su tradicionalna sredstva za zaštitu od vampira, a egzotična smjesa na izbočini Mićurinog prozora imala je svrhu privući vampire, koji bi zatim bili otrovani bijelim lukom. Kad mu je ovo priopćeno, istražni sudac je naredio da se ponovo pregleda smrtonosni luk iz turšije. Ispostavilo se da je posrijedi bio jedan češanj češnjaka. Jadni čovjek se odlučio na posljednju očajničku mjeru da bi otjerao vampire – spavao je sa češnjem češnjaka u ustima, i tijekom sna luk mu je upao u dušnik i ugušio ga. Tako su mu vampiri, makar okolišno, na kraju ipak došli glave.