Žozefina, razumljivo, nije u to povjerovala. Obje prijateljice izašle su iz salona i ne primijetivši da je tu čekao svoj red na prijam jedan mlad dude sa štapom u ruci. Kada su dame otišle on je ušao u kabinet i zamolio da mu se sastavi horoskop. Ali, Lenorman je predložila da pogleda njegov dlan. Samo što mu je pogledala ruke, vidjela je da je pred njom čovjek rođen u ugladnoj ali ne i bogatoj obitelji, da je napustio svoju zemlju da bi se školovao u Francuskoj, potom ga čeka služba u artiljeriji i pobjeda veoma značajna za zemlju, što se sve kasnije pokazalo kao sušta istina. Zatim je Marija priopćila svom gosu da će jedan za drugim zauzimati šest visokih mjesta i zaustaviti se tekan sedmom, o kojem sada i ne sanja. on ju je upitao:
– Kakva će biti titula koja će mi osigurati takvu vlast, slavu i bogatstvo?
– Titula cara zapadnih zemalja koje sada pripadaju austrijskom dvoru!
I dalje je slijedilo proročanstvo: sudbina će mladiću biti naklonjena samo do 40. godine, poslije toga on će zaboraviti na svoju životnu suputnicu i napustit je. Tada će njegova sjajna zvijezda brzo početi da se spušta ka zalasku. Madmoazel Lenorman mu je još predskazala i rekla:
– Vi ćete napustiti ovaj svijet u mukama i samoći, zaboravljeni od svojih bližnjih i prijatelja.
Ona je svom posjetitelju opisala i izgled njegove prve supruge, rekavši mu da će se vrlo brzo upoznati i dodala:
– Uostalom, riječ je o onoj crnki sa madežom koja samo što je izašla iz mog kabineta prije vas.
Suvišno je dodati da je posjetitelj bio budući car Francuske Napoleon Bonaparte. Cijelo to večer artiljerijski časnik Bonaparte bio je pod dojmom onog što je čuo. Dobro je poznavao sudbine drugih ljudi koji su se obraćali proročici: njezine riječi, koje su neki smatrali buncanja, nepogrešivo su ispunjavale. Šetao je i razmišljao u sebi: ‘Car, ta riječ zaista ohrabruje, ali razmisli, ti nemaš nikakvog osnova da povjeruješ u te fantazije’.
No, prošlo je deset godina dok se predskazanje Lenorman nije obistinilo. Kada je Bonaparte postao car, brzo mu je dosadila zagrijanost njegove žene Žozefine za te gluposti, pa je 1808. godine protjerao gataru iz Pariza. Kao odgovor na to ona je napisla knjigu ‘proročanski sjećanja jedne građanke’, u kojoj je objasnila razlog njenog uhićenja, ali i pad Napoleona i restauraciju burbonskom dinastije. Međutim, to djelo je izdano tek poslije Napoleonovog pada.