Nakon udara, koji je promijenio smjer kretanja meteora od naseljenih mjesta, ostale ‘kugle terminatori’ su mu se približile i sustavno počele uništavati ostatke uljeza iz svemira. Zato se zbog nekoliko sudara začulo i nekoliko udara. Olga Ponomareva, operator na telefonskoj centrali, je kazala: … Bila sam na poslu. Upravo sam legla. Prvo se začula grmljavina; sva su se stakla zatresla. Pomislila sam da se netko pokušava probiti preko prekidača. Odgovorila sam, ‘Da?’, Nije bilo odgovora. ‘Tko je tamo?’, Upitala sam. Tada se pojavila svjetlost, bilo je svjetlo kao da je dan. Došlo i otišlo. A stakla su se i dalje tresla. Pomislila sam da je potres, ali zašto se onda pojavila svjetlost? Kad su se stakla počela tresti bilo je pet do dva. Sjaj je trajao nekoliko sekundu, ali za zveket mi se učinilo da je potrajao još pet minuta. Izašla sam i izvan, da vidim tko kuca. I još uvijek su se tresla. Čula se grmljavina kao od mlaznog zrakoplova u lezu. Prvo grmljavina, a zatim tresak. To znači da se prvo začula grmljavina, zatim se pojavila svjetlost, dok se buka i dalje nastavila, a zatim tresak poput onog u Sasovo.
Yevgeny Chechikov je rekao: Provodili smo noć na rijeci … Kad se svjetlost pojavila, bila je tako zastrašujuća da smo pali na tlo. Zatim, kad je svjetlost prestala, začuli smo zvukove eksplozije. Začuli smo eksploziju, zatim još dvije slabe, tihe, gotovo bez stanke … Sergei Chernyshev: Bilo je dva ili tri ujutro. Nisam spavao, samo sam ležao. Bljesak je trajao oko tri sekunde – bijela svjetlost koja je bila tako jaka da nisi u nju mogao gledati. Istrčao sam van, a bilo je mračno. Prošlo je oko jedne minute. Iz daljine, iza planina, začuo se trostruki odjek. Zidovi na kući su popucali. Zvuk je došao iz smjera Vitimskog. Čule su se tri eksplozije … Kad je 26. listopada 2002. Alexander Sergy, voditelj uprave naselja Vitimsky zapitan o događaju, rekao je sljedeće: Ljudi su vidjeli kuglu s repom. Promjer kugle bio je ‘manji nego Mjesečev’. Čula se buka koja je postupno rasla – prvo je bila tiha, a zatim glasnija i glasnija, postajući čak zastrašujuća. Nakon bljeska začuo se prasak, 15-20 sekundi kasnije, možda trideset. Eksplozija je bila vrlo snažna. Ljudi su mislili da se dogodila nekakva katastrofa, iako su naučeni na eksplozije. Ako se eksplozija dogodila na visini od 10 kilometara, tad je to od barem nekoliko tona eksploziva (četiri do pet), vjerojatno puno puta više. Kod eksplozije u zraku teško je procijeniti količinu eksploziva.
Nije se začuo samojedan udar, nego između jednog i šest (kao da ljudi udaraju po radijatorima) – u zraku i na zemlji … Isprekidano oštro potresanje tla, između dva i šest svih stabijih udara … Što se tiče snage eksplozije, prvobitno je procijenjena na tri do četiri kilotona. Lokalni stanovnici zaposleni u rudniku gdje se koristi dinamit rekli su da nikad nisu čuli tako jaku eksploziju. Udar se mogao osjetiti u radijusu od barem 30 do 50 kilometara od epicentra. Raznio je vrhove stabala. Udarni val ostavio je kuće na desetke kilometara uokolo bez stakla na prozorima.Kao i kod Tunguske i Chulymske eksplozije, niti jedna ekspedicija koja je posjetila vitimsku regiju nije pronašla ništa osim magnetitskih i silikatnih kugiica koje su nastale kao rezultat uništenja meteora koji je vjerojatno nosio opasne mikroorganizme. Mnogi svjedoci opazili su da su se, nakon ljeta Vitimskog objekta, dvije velike sjajne točke kretale istom putanjom kao i meteor. Ove ‘male zvijezde’ dva su dana noću obasjavale tajgu, kao da nešto traže. Isto su izjavili i očevici tunguskog događaja. Mnogi ljudi su izjavili da se nakon ljeta sjajnog objekta nekoliko dana na nebu vidjela svjetlost. a ona je bila posljedica snažnog utjecaja kugli terminatora.
Važno je napomenuti da atomske eksplozije u zraku mijenjaju vodljivost jonostere. Ovo neizostavno vodi poremećajima u magnetskom polju Zemlje-takozvanom geomagnetskom efektu. Geomagnetski efekt tunguskog događaja otkrila su 1959. četiri istraživača iz Tomska: G. F. Vasilyev, A. F. Kovalevsky, V. K. Zhuravlev i N. V. Vasilyev. Na starim magnetogramima od 30. lipnja 1908. otkrili su tragove neobičnih poremećaja u geomagnetskom polju. Po ovome se može reći da je uništenje meteora izazvalo neobični poremećaj u geomagnetskom polju, sličan magnetskoj oluji iznenadnog naleta ali neobično kratkog trajanja.
Jedan od najstarijih liječnika u Autonomnoj regiji Evenk, dr. A. N. deskovima, prisjeća se nekih glasina o posljedicama po zdravlje koje su nakon Tunguske eksplozije kolale među pripadnicima Evenk. N. V. Vasilyev je prokomentirao da su ‘u situaciji gdje uopće nije bilo liječnika niti bilo kakve medicinske pomoći, izolirani slučajevi bolesti koje su posljedica zračenja mogli proći potpuno neprimjećeno’. Upravo je to razlog zašto su je oni koji su prije više tisuća godina konstruirali i sagradili instalaciju u Dolini smrti, napravili tako da do prvog udara dođe na velikoj visini čime se posljedice eksplozije premještaju daleko od naseljenih područja kako bi se izbjeglo stradavanje ljudi.
Ako ste pročitali sve ovo, možda vam je sada jasno kako je meteor koji je početkom 2013. proletio preko Rusije prošao iznad nje ne izazvavši nikakva ozbiljne posljedice, a pogotovo zašto nije udario u nju.