U prvom tjednu siječnja 1938. godine znanstvena ekspedicija pod vodstvom kineskog arheologa Chi Pu Teija zašla je duboko u planinske predjele Bajan-Kara-Ule, negdje u blizini mjesta na kojem rijeke Yangtze i Mekong započinju svoj dugačak i vijugav put prema jugu. Ondje su otkrili sustav pećina s hiljadugodišnjim netaknutim grobovima poredanim u paralelne redove. Ti grobovi nisu imali nadgrobne kamene i epitafe, ali su se na zidovima pećina nalazili crteži s figurama izduženih glava te prikazi planeta. Arheolozi su iskopali grobove iu njima pronašli kosture abnormalno velikih lubanja i sićušnih tijela, dugih manje od 1,22 metra. Na podu pećine, poluukopanog u prašinu, pronašli su prvi od 716 neobičnih kamenih diskova, od kojih je svaki imao rupu u središtu nalik gramofonskoj LP ploči.
Svaki je disk na sebi imao usekotine koje su spiralno išle prema vanjskom rubu i za koje se ispostavilo da sadrže gusto pisane znakove koji su oblikovali poruku. Kasnije, 1962. godine, četvorica znanstvenika predvođena japanskim profesorom Tsum Urn Nuija s Akademije za prapovijest u Pekingu objavila su da su konačno uspjeli dešifrirati diskove. Otkrili su da diskovi govore o padu vanzemaljske letjelice prije otprilike 12.000 godina. Čini se da je posada preživjela, ali je letjelica bila suviše oštećena da ponovno poleti. Nakon što se susreo s nebrojenim problemima pri javnom obznanjivanju ovih spektakularnih rezultata, profesor Tsum Um Nui dao je ostavku na svoje mjesto i vratio se u Japan. Međutim, znanstvena zajednica u Sovjetskom Savezu nije odbacila njegov izvještaj i rezitltati dodatnih ispitivanja uz uporabu oscilografi potvrdili su dramatična otkrića profesora Nuija.
U odlomku na početku Mahabharate govori se da je taj ep napisan ‘u predivnoj dolini u podnožju planine Meru’. Za tu se dolinu govori da je Sambhala. Bilo bi normalno zaključiti da je najduži ep na svijetu izvorno napisan u skriptorije Besmrtnika i onda postao temeljem najvećih istočnjačkih razmišljanja. Predanje kaže da su Siddharta Gautama – Buda i Lao Tzu (oko 600. pr. Kr.), Osnivač taoizma, obojica posjetili Dolinu besmrtnika. Bon svećenici iz Tibeta priznaju da je njihova vjera preuzeta od ove filozofske struje. Bon religija, najstarija duhovna tradicija Tibeta, razvila se iz rukopisa koji su svećenici nazivali ‘Prvo pismo … pravi nauk … tradicija vječne mudrosti … koji su dosli od Besmrtnika iz Sambhale’. Još je jedna drevna tibetanska knjiga potekla iz Himalaja. Pod nazivom Bardo Thodol na tibetanskom, na zapadu je poznata kao Tibetanska knjiga mrtvih i tradicionalno se čita na glas umirućima kako bi im se pomoglo ostvariti oslobođenje duše nakon smrti. Predaja kaže da je ovaj nevjerojatni rekord potekao od rase pod nazivom Nage, a lamaistički zapisi ukazuju na to da je osmero članova ove rase sudjelovalo u susretima s kraljem Sambhale. Po tibetanskim shvaćanjima, oni su poznati po svojoj vrhunskoj mudrosti, a postojanje Naga zauzima važno mjesto u severnoindijskoj drevnoj predaji. Govori se da Nage imaju ljudsko lice iznimne ljepote, zmijolika tijela i da mogu letjeti kad izađu iz Pata, tj. podzemnog svijeta. Princ Arjuna, učenik gospodara Krišne, navodno je posjetio Nage i razgovarao s njima. Po predaji, oni žive u Palači zmija u čudesnim podzemnim stanovima koje osvjetljuju kristali i drago kamenje. Roerich je jednu svoju sliku nazvao Jezero Naga (1932.), a druga pak prikazuje jednog Nagu kako sjedi na otoku u severnotibetanskom jezeru istočno od Altajskogo gorja. Po tome su Nage smješteni unutar Sambalskog trokuta. Neki stari autori tvrde da su Nage (muški) i Nagini (žene) izvorno ‘stupali u brak s ljudima, posebno s velikim kraljevima, kraljicama, mudracima ili ljudima velike duhovnosti’. Govori se i da su odabrani ljudi imali privilegiju ući u ogromne špilje Naga, međusobno povezane tunelima kao u mravinjaku, koje se protežu na stotine kilometara unutar planinskih lanaca u sjevernoj Indiji i duboko u sjeverni Tibet.
Roerichovih slika je na stotine, a neke od njih prikazuju i lokacije u Rusiji, Mongoiiji, Egiptu i drugim krajevima, Ima nečeg misterioznog u načinu na koji obrađuje perspektivu i atmosferu koji kao da ukazuje na neke druge dimenzije i izvanzemaljske poretke ili barem na prolaze i vrata koja do njih vode. Fantastično kamenje s urezanim natpisima u osamljenim visovima; Lao Tzu na leđima vodenog bizona koji ide na zapad u drvored lukovitog drveća; ogromna, oko dva metra debela knjiga koja leži otvorena, a jedna osoba na drvenom bloku stoji i s visine gleda u njezine stranice; ljudska lubanja ogromnih dimenzija; njegov istančan opis piramida u pozadini nekoliko njegovih slika – sve to ukazuje na to da je Roerich otkrivao opskurne informacije u slike zavijenim šiframa. Možda je poštivao ‘SambhaIsku prisegu’ – dogovor kojim se posjetiteljima zabranjuje da otvoreno pokazuju što su vidjeli ili otkrili za boravka u Dolini besmrtnika.