Zavjetni Kovčeg nije stvoren da stoji sam – on je bio samo jedna komponenta veće konstrukcije. Sagrađen je biti smješten u Svetištu na Svetinjama, na svetom mjestu unutar tabernakula u divljini, u hramu koji je nekada stajao u podnožju planine Sinaj i iz koga je slava Gospodina proistekla.
I tu ću se sastajati s tobom i govoriću ti ozgo sa zaklopca između dva kerubina, koji će biti na kovčegu od svjedočanstva, sve što ću ti zapovijedati za Izraelce …
Božje upute se nastavljaju detaljnim uputama o izgradnjiTabernakla – Hrama i njegovog opremanja. Tabernakl se često spominje i kao šator iu mnogim knjigama se prikazuje prije kao europska varijanta šatora nego kao beduinska, što bi bilo logičnije.
Hram je zapravo bila pravokutna drvena kutija bez krova, otvorena na strani okrenutoj istoku. Čitava struktura je zatim prekrivena lanenim platnom, kozijim runom i kožnim zavjesama ili prektrivačima, da bi se dobila zatvorena struktura koja podsjeća na šator. Unutarnji prostor je podijeljen na dva dijela: jedan je bio namijenjen zavjetni kovčeg, a drugi svećenicima i ceremonijalnim obredima. Sasvim sigurno se radilo o impozantnoj građevini i – sudeći po mjestu gdje je podignuta, istinskoj katedrali usred pustoši i divljine.
Struktura hrama je napravljenja od 48 uspravnih dasaka od bagremova drva 20 sa svake strane i 8 straga. Za mjeru se koristio egipatski kraljevski lakat, pa je svaka daska tako bila 10 lakata duga, a jedan ipo široka (5.2 metra x 76 centimetra). Na temelju toga se može izračunati da je Hram bio 15.8 metara dugačak, 6.4 metra širok, 4.3 metra visok, plus 91 cm koliko je bio ukopan u tlo.
Ono što se pomalja iz biblijskih opisa je slika vrlo lijepe građevine, u potpunosti identične praktičnom beduinskom stilu. Tu se sličnost i završava, jer je Hram bogato dekoriran raskošnim bojama, ukrasima i ogromnim količinama zlata koje je prekrivalo zidove. Od namještaja, preko ukrasa do pribora – sve je bilo prekriveno zlatom i nevjerojatnim količinama lanenog platna, kozijim kožama, drvetom, srebrom i uglačanim mesingom. Ovo je bio hram i sve u njegovoj unutrašnjosti i vanjštine moralo je izazvati kod vjernika dojam moći i strahopoštovanja.
Ako Kovčeg bio postavljen u unutrašnjost Hrama (zapravo u veliku kutiju – provodnik) i aktiviran, rezultat bi bio razočaravajući. Ne bi bilo nikakvih spektakularnih efekata, samo jedva primjetan bljesak ili nekoliko iskra i glasno pucketanje. Čemu podizanje tolikog Hrama, ako je ovo trebao biti rezultat? Mora postojati i neki drugi, manje očevidan faktor. Prirodna pretpostavka je da bi čitava unutarnja struktura i sve unutar nje oživjelo ukoliko Kovčeg usmjeri nekoliko tisuća volti u zidove. Ali Kovčeg je samo presudni dio Hrama koji je uzemljen, pa bi sasvim normalno funkcionirao prilikom akumuliranja – bilo kakvo pražnjenje bi se dogodilo između dva kerubina, a ne među zidovima i stupovima.
Odgovor na ovaj problem je inače principu – Zavjetni Kovčeg nije izvor akumuliranja, ali Hram jeste. Tajna leži u ogromnim količinama statičkog elektriciteta generiranog kroz laneno platno, kozje runo i kožne prekrivače.