U Timočkoj Krajini ima rituala koji su preživjeli iz drevnih vremena iu koje se još vjeruje

BOŽANSTVA I DUHOVI

Vrhovno božanstvo je Muma Paduri, koja vlada zemljom, njezin pomoćnik je Tartor, vladar vode, a vatrom gospodari zmeu: Vrhovno vlaško božanstvo je Velika, Šumska majka, Muma Paduri. Ona živi, ​​kako joj i ime kaže, u šumi, a na proplanke izlazi u dugoj haljini i raspletene kose, da bi čula pozive vračara ili djevojaka. Lijepa je kao boginja, ali nerijetko se ukazuje i kao odrpana starica. Njezin prvi pomoćnik je Tartor. Vjeruje se da njih dvoje u ljetnim noćima igraju i pjevaju, a nekad u svoje kolo uvuku i smrtnike, pa zajedno orgijaju.

Vodeni duhovi: vodeni duhovi su kepeci, visine od oko jednog metra. Imaju naduvene obraze, crven nos i dugu bradu; uši i noge su im kao kod koze; na čelu imaj rog. Ima ih sto: njihov predvodnik Tartor i 99 pomoćnika. Tartor nosi bič, kojim hvata ljude kad se približe vodi, i odvlači ih na dno, gdje ima stakleni hram. Stari Vlasi zbog njega su se plašili ogledanja u potoku i zadržavanja na obali. Sigurni od tartom su samo oni koji su rođeni u subotu, jer se vjeruje da je to dan kad se Tartor odmara i kada ga ljudi baš i ne zanimaju. Kao i Muma Paduri, i Tartor može mijenjati obličje. Nekad se ukazuje i kao dijete koje plače, pa usamljene prolaznike mami da ga prate do prve vode, i tu ih davi. Zovu ga još i Drak, što na vlaškom znači đavo. Muma Paduri vlada zemljom, Tartor vodom, a vatrom gospodari zmeu ili Zmaj. On je pola životinja, a pola čovjek, i oko sebe baca iskre dok ljeti; boravi na planinama iu šupljim bukvama.

Zmaj i tetke: zmeu je nastao od ribe ili zmije stare četrdeset godina koju do tada nije vidjelo ljudsko oko. I kao demon zadržava pol životinje od koje je postao. Noću obilazi sela i među mladima traži partnera. Kada ga nađe, ulazi u kuću, i tu se pretvara u mladića ili djevojku velike ljepote. Sa odabranim ljudskim bićem suprotnog spola provodi strasnu ljubavnu noć, a pred zoru opet postaje zmijolika ptica i kroz dimnjak ili prozor nestaje u mraku, dok oko nje na sve strane lete iskre. Osobe koje imaju odnos s zmeu iznurene su i blijede, jer svu snagu troše u ljubavnim zagrljajima. Ljubavni čin sa zmajem po ljepoti ne može usporediti s običnim ljubavnim odnosom. Šumirol ili Tetke, kako ih nazivaju na srpskom, tri su demona u liku starica u crnini. One napadaju čovjeka tijekom čitavog njegovog stoljeća, šaljući mu bolesti. Vlve ili Vile su vitke i visoke ženske prilike, obučene u duge bijele ili zelene haljine i okićene vijencima cvijeća. Javljaju se u skupinama, a njihova igra i pjesma omađija promatrača. Žive u špiljama, i prijateljski su raspoložene prema ljudima, koji im ispred staništa ostavljaju belege da skinu čini i izliječe bolest. Običaj ostavljanja obrednih predmeta ispred pećina u istočnoj Srbiji održao se i danas.

magijsko MJESTA

Obredi vlaške magije mogu se izvode samo na mjestima gdje se okupljaju saveznici vračara – vile i duhovi: Vlaške vračare svoje obrede vrše na mjestima gdje se okupljaju njihovi saveznici – vile i duhovi. Obično su to mjesta gdje se ranije dogodila nasilna smrt, stoljetna stabla bez krošnje ili napuštena groblja. Vlaške vračare tamo se upućuju noću, same i šutke, i nikako se ne okreću za sobom.

Pragovi i raskrižja: I u domovima postoje mjesta pogodna za vračanje. To su pragovi i prostor iza vrata, jer se vjeruje da tu prebivaju duše predaka, koje se često prizivaju u nesreći, i stubišta, koje predstavlja simbol uspjeha. Vradžbine počinju od najnižeg stepenica završavaju na pragu doma. Složeniji obredi, u kojima vračare prizivaju čitave armije duhova i sama božanstva, čak i Sunce, Mjesec i zvijezde, međutim, zahtijevaju posebna mjesta. Zvezda Danica, primjerice, može se prizvati samo poslije ponoći ako vračara stoji ispod krošnje šljive; Draku se vračara obraća s praga vodenice, a obredno dozivanje drugih demona vrši se na raskršćima. Mjesta gdje se križaju putevi su ona gdje se nešto koncentrira i zatim grana, au vjerovanju ljudi imaju posebno mjesto. Vlasi, tako, imaju običaj da se pogrebna povorka od pokojnikove kuće do groblja zaustavlja na svakoj raskrsnici. Ovim se odaje počast precima, ali i pokojniku se otežava da nađe put do kuće ako se povampiri. Na raskrižju ljudi ostavljaju svoje stvari u nadi da će ih netko drugi uzeti i tako preuzeti i njihov problem ili nesreću. Da bi lakše ostvarili svoj naum, nesreću prenijeli na drugog, najčešće ostavljaju zlato ili novac. Vjeruje se da se ovako najlakše mogu izliječiti osip kože i glavobolja, ali i druge nesreće koje čovjeka snađu bez vidljivog povoda. Tri večeri zaredom treba oboljelo mjesto protrljati zlatnim predmetom ili novčanicom, a zatim taj nakit ili novac ostaviti na raskrsnici da ga neoprezni ili pohlepni čovjek uzme – i tako i bolest ili tegobu. Vlasi u ovome ne vide nešto nepošteno niti ih grize savjest, jer smatraju da su svoj lijek tim zlatom ili novcem platili.

Prizivanje demona: Na raskrsnicu će izaći i vračara kad mora prizove demone. Pošto tada nitko ne smije joj prekine obred, slučajne prolaznike izbjegavaju tako što biraju gluho doba noći, a da bi bile sigurne da nitko neće naići, na raskrsnicu izlaze kad su jak vjetar, mraz ili nepogoda. Prije nego što stupe u centar raskrsnice, svlače se gole, a onda raspletene kose i podignutih ruku šapatom izgovaraju obredne riječi i imena demona i mračnih sila koje pozivaju da bi im odagnali tuđe čini ili da bi prenijele one koje vračara šalje nekom drugom.

Tjeranje bolesti: Na raskrižju ljudi ostavljaju svoje stvari u nadi da će ih netko drugi uzeti i preuzeti i njihov problem. Tri večeri zaredom oboljelo mjesto treba protrljati novčanicom, a zatim taj novac ostaviti na raskrižju.

ZAŠTITA OD UROKA

Vjeruje se da neki ljudi pogledom – uglavnom nesvjesno – mogu donijeti nesreću. Najpodložniji zlim očima su djeca, ali i nezaštićene odrasle osobe: I kod Vlaha se zna za zle ili urokljive oči. Vjeruje se da neki ljudi pogledom – uglavnom nesvjesno – mogu donijeti nesreću. Najpodložniji uroku su mala djeca, ali i odrasli koji ništa nisu poduzeli da se zaštite. Posljedice uroka su nervoza i svadljivost, što za posljedicu ima napete odnose u obitelji. Kad se to dogodi, Vlasi se obraćaju vračarama za pomoć.

Porijeklo zla: One prvo utvrđuju porijeklo zla, odnosno da li postoji urok. Vračara gasi ugljevlje i pita, a ako je odgovor potvrdan, žeravica pada na dno suda. Na isti način, traženjem odgovora od ugljevlja, sužava se krug oko krivca: određuje mu se pol, da li je susjed ili rođak, mlad ili star, debeo ili mršav, sve dok se ne dođe do imena. Tada počinje obred skidanja uroka, a baje se ovako: “Doletjela bijela ptica iz bijelog mora i donijela bijelo mlijeko u bijele Kljunić, pa pustila na bijeli kamen, crk’o puk’o bijeli kamen, crk’o puk’o ko dijete urek ‘o, ako bude muško, ispuklo mu mudo, ako bude žensko, ispukla joj sisa, ako bude djevojka, otpala joj kosa, sve joj se druge podsmevale “. Ima i preventivnih bajalica, onih kojima se bacanje uroka sprečava. Voda se zahvati sušenom tikvom i baci na krov, a onda, dok se sliva, prihvati u posudu. Dodaju joj se bosiljak i tamjan, i nad njom izgovara prigodna bajalica. Ipak, najsigurnije sredstvo zaštite je češnjak. Ima posebno mjesto u medicini i magiji Vlaha: on je začin, lijek, ali i oružje u borbi protiv zlih demona. Chen češnjaka na čelu porodilje štiti i majku i novorođenče od uroka. Treba ga nositi sa sobom i kad se pođe na put, jer štiti od đavola i zlih vila koje čovjek može sretne. Treba ga imati uz sebe i kad se prolazi pored groblja.

Chen češnjaka: Kad se režanj češnjaka nosi u džepu, sprečava mučninu i nesvjesticu; kad se nosi pod kapom, otklanja migrenu koja se javlja kao posljedica uroka. Kad bolest prođe, taj se čen baca u vatru ili rijeku, uz riječi: “Sa (kaže se ime bolesnog) rane na češnjak prešlo iu vatru došlo”. Vlasi vjeruju da češnjak donosi dobro ukućanima, pa ga, upletenog u vijence, kače o dovratak kuće. I tu postoje finese: kad je okačen s lijeve strane vrata, štiti od demona i donosi duhovni mir i sreću; okačen zdesna štiti kuću i njene stanare od eventualnih neprijatelja iz okoline, sprečava svađe i osigurava i materijalno blagostanje. Vijenac obješen u štali štiti životinje, au polju usjeve. Kad zaprijeti neka epidemija životinjama ili nesreća usjevima, vijenac češnjaka kači se u štali ili u polju. Češnjak ima ulogu i na samrtnom času Vlaha. Vjeruje se da umirućem pred smrt treba okačiti vijenac češnjaka oko vrata, da bi se tako zaštitio od demona koji ga mogu navesti da zaluta na putu do onog svijeta i povampiri se.

Češnjak kao štit: Chen češnjaka na čelu porodilje štiti i majku i novorođenče od uroka. Treba ga nositi sa sobom i kad se pođe na put, jer štiti od đavola i zlih vila. Treba ga imati uz sebe i kad se prolazi pored groblja.

LIJEČENJE EPILEPSIJE

U predanju Vlaha padavica se liječi tako što se onome koji je ima daju pečena jaja grlice i obareno srce crne kokoši ili ježa, ili krv obredno žrtvovanog psa ili lastavice: Vlaške vračare tvrde da liječe epilepsiju. I ne samo to: kažu da izliječeni epileptičar, iskustvom stečenim u vrijeme napada, može čini dobra djela drugima. Kad se kod djeteta uoči epilepsija, visina mu se izmjeri crvenim koncem, pa se odsiječe grana šipka iste dužine. Grana mu se stavi pod krevet i 40 dana svakodnevno jednom posipa vrelom vodom. Ako se nakon toga grana smanjila, smatra se da će dijete ozdraviti.

Ritual: Osobu koja ima epi-napad treba, vjeruju Vlasi, okupati u vodi u kojoj je potopljena kučina, a zatim dugo neprestano golicati, kako bi se vratio u stvarni svijet. U predanju Vlaha, epilepsija se liječi tako što se onome koji je ima (ne smatra se bolešću!) Daju pečena jaja grlice i obareno srce crne kokoši ili ježa, ili krv obredno žrtvovanog psa ili lastavice. Pomaže i sljepoočna kost praseta zaklanog za Božić: poslije praznika ova se kost dodatno peče, pa se mrvi u prah, koji se rastopljen u vodi daje bolesniku. Osim ovih lijekova, vračare pripremaju i meleme i čajeve od crnog i bijelog luka, kadulje, broćike, odnosno ivanjskog cvijeća, pelina, koprive, a posebno odoljena ili valerijane. Ovu biljku Vlasi nazivaju vilinom travom i vjeruju da vile pjevaju: “Da zna majka što je odoljen trava / nikad sina ne bi ukopala”. Vjeruje se da pomaže i kađenje, odnosno udisanje dima spaljenih krila šišmiša ili zmijske košuljice, ali najdjelotvornijim se smatra sljedeći ritual, koji izvodi vračara: crvenom ili bijelom bojom označi se mjesto gdje je epileptičara tijekom napada pala glava. Kad se povrati, to se mjesto prekopa Motičica nad kojom je bajala vračara; buba, glista ili komad ugljena koji se prilikom kopanja nađu zapale se i pepeo rastvori u vodi; tom se vodom, uz obredne riječi, epileptičar prska, a dio mu se da da popije.

Zamotuljak: Vlaške vračare vjeruju da se epilepsija može i spriječiti. Novorođenčetu u obitelji u kojoj je bilo epileptičara, desetog dana po rođenju, na dan krštenja u crkvi, pravi se amajlija na sljedeći način: zdrav desetogodišnji dječak bebi prvo odsiječe pramen kose, pa nokat s palca desne ruke i lijeve noge, a na kraju nokat s palca lijeve ruke i desne noge. Sve to uvija se u platno, a majka nastoji zamotuljak neprestano bude uz dijete. Kasnije, kad poraste, dijete se samo brine o tome, a tako i čovjek u zreloj dobi. Kosa i nokti, po vjerovanju Vlaha, jedini su dijelovi čovjekovog tijela koji ne trule. Oni prate čovjeka i do onog svijeta, pa mogu ga sačuvaju od epilepsije.

Prevencija napada: Vlaške vračare vjeruju da se epilepsija može spriječiti. Novorođenčetu u obitelji u kojoj je bilo epileptičara, desetog dana po rođenju, na dan krštenja, pravi se amajlija od pramena kose, nokta s palca desne ruke i lijeve noge.

LJUBAVNE ČINI

Svaka vlaška vračara zna veliki broj bajalica koje potiču zaljubljivanje i trajno vezivanje. Najčešći predmet u ovim ritualima je lokot. Ljubavna magija kod Vlaha veoma je razvijena, a čaranja i bajalice usmjereni su ka pridobivanju partnera. Svaka vlaška vračara zna veliki broj bajalica koje potiču zaljubljivanje i trajno vezivanje. Najčešći obredni predmet u ovim ritualima je lokot, simbol zarobljavanja i oslobađanja. Vrlo često se koristi i med. Iz kuće onog kome se vrača uzimaju se crveni i bijeli konac, šećer i voda.

Crveni konac: Crveni ili bijeli konac, sol, šećer i voda iz kuće obvezni su za identifikaciju ličnosti u magiji, a dodaci na svu tu hrpu naizgled besmisleno sakupljenih predmeta ovisi o pojedinačnog problema. Jedan od obreda ljubavne vlaške magije izgleda ovako: dok je još noć, pred svitanje, vračara se s onim tko je naručio bajanje upućuje ka potoku koji teče u smjeru istok-zapad. Kad dan na horizontu počne se bijeli, vračara opkorači potok, strukom bosiljka udara po vodi, a zatim njime prska staklenku s medom. Izgovara obredne riječi: “Stavila mi na glavu Mjesec sjajni, na prsa blještavo Sunce, na ramena dvije zvijezde Danice, na leđa ružu crvenu, po naručju i bedrima sitne zvijezde, da cijeli svijet gleda u njih, as još većim žarom (tu se kaže ime onog koji se privlači), da mu ne daju mira ni kad leži, ni kad spava, ni kad priča, dok meni ne dođe da sebi srcu olakša … “Medom iz teglice vračara maže usne, trepavice, obrve i prste (” da se željena osoba za njih zalijepi “) onome tko je bajanje poručio. Drugi obred s istim ciljem je naizgled jednostavniji: treba prići drvetu dok se s njega oglašava ova ptica, odlomiti parče kore, na njemu probušiti rupicu i reći: “Kao što ti, kukavice, kukaš tako da i (ovdje se kaže ime onog koji se želi) kuka za mnom “. Poslije se ta osoba pogleda kroz onu rupicu u kori, da bi se kletva ostvarila.

Protiv preljube: Vlaška magija, vjeruje se, pomaže i kod ljubavnog nevjere: prevareni partner okupa sasvim male mačiće, one koji još nisu progledali, i ta se voda podmetne partneru koji je počinio preljub da je popije. Vjeruje se da poslije toga postaje slijep kod očiju za sve osim supružnika. Može i ovako: prevareni uzme jaje kukavice, izbuši ga iglom i pažljivo ispuha sadržaj. U šuplju ljusku zatim se stavljaju usitnjene dlačice koje rastu ispod pazuha oba partnera, rupica na njoj zapečati se voskom, i takvo jaje se u ponoć sakrije negdje u stanu ili u nekakvoj šupljini u zidu kuće. Amajlija protiv nevjere pravi se na sljedeći način: nađu se puž koji nosi dvije slijepljene kućice i šišmiš. Puž se ubije i kućice očiste, a šišmišu se odsjeku vrhovi krila i stave u puževe kućice, pa zaliju voskom. Užarenom iglom probuše se rupice na kućici i kroz njih provuče lančić, da bi amajlija mogla nositi oko vrata.

Osveta za nevjeru: Vlaška magija, vjeruje se, pomaže i kod ljubavnog nevjere: prevareni partner okupa sasvim male mačiće, one koji još nisu progledali, i ta se voda podmetne partneru koji je počinio preljub da je popije. Vjeruje se da poslije toga postaje slijep kod očiju za sve osim supružnika.

VEZIVANJE MUŠKARCA

U Timočkoj Krajini česti su slučajevi da muškarci budu sposobni za ljubavni čin samo s jednom ženom, a da u pokušaju da vode ljubav s nekom drugom – ispoljavaju impotenciju: Vlasi su uvjereni da njihove žene ili ljubavnice, po savjetu vračara, ili same vračare, mogu upravljati njihovom spolnom moći. Bilo da je to posljedica magije ili autosugestije, u Timočkoj Krajini česti su slučajevi da muškarci budu sposobni za ljubavni čin samo s jednom ženom, a da u pokušaju da imaju seks s nekom drugom – ispoljavaju potpunu impotenciju. Za njih se kaže da su “vezani”, a da ih “odveže”, može samo vračara.

Alibi za nevjeru: Muškarca vezuje žena da bi ga imala za sebe, ali i ljubavnica, i tada je nefunkcionalan u braku. Ima, međutim, i slučajeva da žena svog muža vezuje sasvim, da ga čini potpuno impotentnim, da bi osigurala alibi za svoje ljubavne izlete. Bezazlenije vezivanje obavlja se tako što žena svog usnulog ljubavnika pogleda kroz prsten umočen u menstrualnu krv. Muškarac poslije toga osjeća stalnu potrebu za njom, a prepone mu stalno trnu od žudnje. Ove se čini skidaju relativno lako – vračara mu na kućnom pragu veze noge konopcem, pa ih, bajajući, naglim pokretom razveže. Žena muškarca može vezati i na daljinu, i prije nego što je imala odnos s njim. Pri susreti se zagleda u njega i, dok izgovara magijske riječi, na crnom koncu veže deset čvorova. Osim konca i krvi, u vezivanju se često koriste i igla, razne trave, pepeo, balega, ali među rekvizitima za izazivanje impotencije najučinkovitiji su predmeti uzeti s pokojnika. To su maramica kojom je brisana pljuvačka umrlog od trenutka smrti do pogreba, prsten s njegove ruke i igla i konac iz njegovog odijela. Vračara iskoristi gužvu oko odra umirućeg i zabode iglu sa udenuti koncem u njegovu odjeću. Izvadi je kad čovjek umre i zatim koristi za obrede. Između ostalog, tu iglu daje ženi koja želi veže muškarca da ga u trenutku orgazma ubode u stražnjicu. Ovi su rekviziti cijenjeni jer rodbina umirućeg dobro pazi da ne dođu u ruke vračare, i tako budu upotrijebljeni za zlo.

Ubojstvo zbog obreda: Odvezivanje se, uz magijske riječi, najčešće vrši nožem (da isječe vezu), tamjanom (da otjera zle demone) i bijelim lukom (spriječiti nove čini). Ali, da bi obred odvezivanja uspio, vračara treba znati tko je i kako izvršio vezivanje. Neke do tih podataka pokušavaju doći gašenjem ugljevlja, neke se mole Bogorodici, ali na kraju se sve svodi na to da vezani muškarac od žene koju sumnjiči za impotenciju nastoji sazna na koji način ga je vezala. Pri tome najčešće pribjegava nasilju, a nisu rijetka ni ubojstva. Zanimljivo je da ubojice ostaju impotentne i nakon toga.

Krv na prstenu: bezazlenije vezivanje obavlja se tako što žena svog usnulog ljubavnika pogleda kroz prsten umočen u menstrualnu krv. Muškarac poslije toga osjeća stalnu potrebu za njom, a prepone mu stalno trnu od žudnje.

rusalje

U neke žene se na Duhove ili Trojice usele vile i odvedu ih na putovanje u svijet mrtvih. One tada znaju što će se dogoditi u budućnosti. U Timočkoj Krajini žene uoči Silaska Svetog duha na apostole, odnosno Duhove ili Trojice, obuzima strepnja. U neke od njih tada će se useliti vile i odvesti ih na jedinstveno putovanje – u svijet mrtvih. Kroz te će žene govoriti pokojnici, a kad se vrate iz nesvijesti, sporo iu bolovima, znat će što će se dogoditi u budućnosti. To su rusalje ili rusaljke, koje se spominju u nekim pisanim spomenicima još iz 13. stoljeća! Ovaj obred u tijesnoj je vezi s prastarim vjerovanjem u zagrobni život. Pomane, dat će mrtvima, čak izravno prethode Rusalje – daće su obilne u dva po podne, a padanje u trans događa se u pet.

Pomane: Na stolovima iznijetim van redaju se jela za dušu umrlih: kvasan kruh ukrašen znakom križa i “zmijama”; pogača azima (od grčke riječi, što znači prijesan kruh), proja, so, vino, rakija, pečenje, ofarbana jaja, kuhano žito i voštana svijeća savijena u kolut, koja stalno gori. Obvezni su i strukovi češnjaka (usturoj), koji rastjeruju zle duhove … Poslije daće, iznenada, uz vrisak koji ledi krv u žilama, i bolni jauk koji cepa srce, Rusalja kao proštac pada na zemlju. Tada je bez svijesti i ne reagira na bol – 1934. godine jedan beogradski akademik Rusalje je zabijao igle pod nokte istražujući taj fenomen, ali ona nije reagirala … Kad je zaposjedne duh, dakle, Rusalja pada na zemlju, i tada se na nju bacaju svi prisutni, da je uhvate za ruke i ne dozvole joj da se udara u grudi i ubije se. Po nekoliko muškaraca drži joj tada jednu ruku, jer Rusalja u tom stanju raspolaže nadnaravnom snagom. Oči su joj zatvorene, a šake grčevito stegnute. Govori naizgled nepovezano, ponekad pljuje na one što je drže, a narod što stoji okolo zapomaže: “A LUVATA Rusalje! A LUVATA! “Na vlaškom to znači:” Uzeli su je duhovi! Uzeli su je! ”

Prastara melodija: Poslije pada rusaljke, iz grupe okupljenih izdvoje se tri muškarca – tri kralja, i tri mlade, lijepo odjevene djevojke – kraljice. Njih šestero uhvatiti se u kolo oko pale rusaljke ( “odigravaju joj bolest”), a gajdaš “karabaš” ponavlja jednu istu određenu prastaru i žalosnu melodiju. Prvi kralj u rukama ima nož, češnjak, pelin i bijelu radu, i izgovara mistične riječi. Rusaljku pomiču na poljani, prenose je na tri, pet ili devet različitih mjesta, i svaki put oko nje igraju dok ne se ne probudi i ne ustane. Kad se Rusalja vrati svijesti, počinje plakati. Ne sjeća sa šta se dešavalo s njom ni što je govorila, ali oni koji su je držali zapamtili su svaku riječ. Jer sve što je rekla uskoro će se, vjeruju Vlasi, i ostvariti …