Malo njih će vam prizanti da ih interesira proricanje. Ima naravno dosta onih koji bježe od tih vještina kao vrag od križa i možda su u pravu. Oni drugi su uglavnom privučeni svakom vrstom proricanja, ali se i oni prema mom osobnom iskustvu dijele na one koji se IZUZETNO PLAŠE SVAKE INFORMACIJE koju mogu dobiti putem proricanja na one koji NEGIRAJU MOGUĆNOST TAČNOSTI PRORICANJA i na one koji SLEPO VJERUJU SVEMU ŠTO ČUJU.
Ove krajnosti (a postoj i još jedna skupina -, oni koji ni u što ne vjeruju, osim u sebe) govore primarno o potrebi da se svoj život drži u svojim Ruaka, ili bar da se vjeruje da je to moguće. Moje iskustvo u radu (tj. Analizi natalnih karata osoba koje imaju ekstremna shvatanja po pitanju proricanja) s njima je da oni u stvari doživljavaju prilično neugodnosti u životu, mada se s njima dosta hrabro i nose. Odbijanje svake vrste informacije je isto što i zabijanje glave u pijesak poput noja.
“Ako nešto ne znam to i nema” – to je njihov moto. Naravno pogrešan. Ali ono to ne znaju. Ipak, po principu – sve što ne znam to i ne posoji, nisu u stanju prihvatiti činjenicu da bi uz mali pokušaj da shvate da se poruke mogu dobivati ​​i preko ŠESTOG ČULA i da se i informacija dobivena i na takav način može itekako racionalno obraditi. NE MORAMO BITI ROBOVI SVOJIH NEZNANJA, niti svojih strahova niti svojih predrasuda.
Ljudi NISU ZNALI ZA STRUJU, a ona ipak POSTOJI. Struja NIJE IZMIŠLJENA – ona je samo “UKROĆENA” ona je “sprovedeni”.
ONO ŠTO NE ZNAMO, NE ZNAČI DA NE POSTOJI. Naprotiv, moguće je sve u što vjerujemo.
Načini na koji stoljećima ljudi pokušavaju doći do informacija o budućim događajima su različiti, ali ta potreba definitno postoji, neovisno od vjere, rase i spola.
Ne treba s prezrenjem gledati na proročke vještine ili na proricanje uopće, ali je najgore od svega prići tome fatalistički.
Samo VI DRŽITE SVOJU SUDBINU U SVOJIM RUKAMA. Možda ćete reći- čemu onda proricanje?
Odgovor je – to je samo pomoćno sredstvo da biste samom sebi pojasnili ono što postoji već u vašoj podsvijesti.
INFORMACIJE koje dolaze putem snova i putem PRORICANJA su u stvari slični – preuzimanje informacija iz velikog KOLEKTIVNOG INFORMACIJONOG POLJA.
Ne tvrdim da je to točno, samo jedna od najverovatnijih pretpostavki.
Nije svaka osoba koja se bavi otvaranjem ciganskih karata, ulaznica za igranje, tarot karata i sl. podjednako pogodna za svakog. Postoji telepatska veza između onoga tko proriče, tko vam otvara karte i između onoga kome se otvaraju karte. Ako se karte otvaraju osobi koja vjeruje u onoga koji joj proriče, i između osobe koja otvara, tj. baca karte, i onoga kome se karte otvaraju postoji povjerenje i uzajamna simpatija, prije je vjerojatno da će se uspostaviti dobra komunikacija na nesvjesnoj razini. Nikada nećete znati da li ste vi već napravili svoj nesveni PLAN RAZVOJA DOGAĐAJA koji također nesvjesno slijedite, pa pri seansi otvaranja karata, osoba koja vam proriče PREUZIMA INFORMACIJU iz vašeg inforamcionog POLJA ili je u pitanju nešto drugo, ili treće.
Upravo zato što nisu do kraja razjašnjeni putevi na koji informacije idu od osobe do osobe, čak iu svakodnevnom životu (kolege na poslu ili ljubavni partneri koji provode dugo vremena zajedno, često istog momenta izgovore istu rečenicu) proricanje spada u magijske vještine.