Iako je prelijepa djevojka Mary Bigovi umrla još 1934. godine, njezin duh i dalje zaustavlja vozače u blizini Groblja Uskrsnuća u Chicagu i posjećuje plesnu dvoranu. Legenda o ovoj djevojci dospjela je i na film iu rok balade …

Mlada djevojka, kratke plave kose, zavodljivih svijetlih očiju, ljepotica kakva se rijetko sreće, sigurno je bez sumnje najpoznatiji duh grada Chicaga. Tamo je nazivaju ‘Vaskrsla Mary’, jer je najčešće viđaju kod Groblja Uskrsnuća na Archer Avenida, gdje se pojavljuje obučena u svečanu bijelu haljinu iz tridesetih godina prošlog stoljeća, gdje stopira vozila kraj puta. Ona ima običaj da tajanstveno, usred vožnje, nestane iz automobila ili se naočigled zaprepašćenog vozača zaputi prema ulazu u groblje i tamo mistriozno iščezne u zrak.
Zvala se Mary Bigovi, Amerikanka poljskog podrijetla i te kobne večeri 1. ožujka 1934. godine, ona je boravila u O’Henrijevoj plesnoj dvorani, danas Viloubruk na Archer Avenida. Po svemu sudeći, ona se posvađala sa svojim mladićem, a onda je napustila lokal i pokušala stopira ne bi li se vratila kući. Negdje u blizini glavnog ulaza u groblje, nepoznati vozač je udario autom djevojku i pobjegao, ostavivši je povrijeđenu pored puta gdje je i podlegla zadobivenim ozljedama.
Roditelji su je sahranili na Groblju Uskrsnuća, u bijeloj svečanoj haljini i sa cipelama za ples na nogama. Ali, nije prošlo mnogo vremena, a njezin duh se počeo pojavljivati ​​na mjestima koja je posjećivala dok je bila živa, kao i na putu gdje je poginula. Meri po svemu djeluje kao da je živa, osim što je na dodir vrlo hladna, kako je potvrdilo više njih koji su imali priliku da s njom plešu u plesnoj dvorani u Viloubruku ili da je povezu do groblja.
Prvi takav događaj zabilježen je još 1939. godine i njegov akter, Jerry Palus, nedavno je preminuo. On je djevojku primio u vozilo kod Liberty Grovea i plesao s njom čitavo večer. Nakon zabave, dok su se približavali glavnoj kapiji groblja, počela se ponaša vrlo čudno. Rekla je Jerryju zaustaviti kola, izašla je i potrčala prema groblju, gdje je, pred njegovim očima nestala. Jerry Palus sutradan je posjetio njezinu majku i na fotografiji preminule kćerke prepoznao djevojku od pretnodnu noći!
U listu ‘Suburban Tribe’, u siječnju 1979. godine, istraživač paranormalnih pojava Bill Geist napisao je ono što mu je tih dana telefonom ispričao izvjesni Ralf, koji je za sebe samo rekao da je 52-godišnji radnik, obiteljski čovjek i otac, vijetnamski veteran, treber bejzbola i normalan čovjek koji ne želi da ga spominju u novinama. Ralf mu je rekao: ‘Bilo je to u četvrtak noću i upravo sam skrenuo na Archer Aveniju koja je bila pusta i mirna, posebno u ponoć. I tamo je ona bila. Stajala je bez kaputa ispred ulaza u mali šoping centar. Bez kaputa! A bila je jedna od onih zaista hladnih noći. Nije podigla prst, samo je gledala u moja kola i ja sam joj stao. Pomislio sam da je možda u nevolji ili nešto slično.
Sjela je na prednje sjedalo. Imala je tu kitnjastu bijelu haljinu, kao da je upravo došla s nekog vjenčanja i cipelice s remenčićima na nogama. Bila je prava ljepotica. Po godinama, mogla je da mi bude kćerka, imala je 21 godinu, najviše. Pitao sam je gdje ide i ona je rekla da mora stići kući. Interesovao sam se što nije u redu, s li imala problema s kolima ali mi na to ništa nije odgovarala. Djelovala je zbunjeno i pomislio sam da je možda popila par pića ili je samo bila jako umorna. Jedino što je zaista rekla bilo je: ‘Snijeg je došao rano ove godine’, a na sve drugo što sam je pitao, samo je klimala glavom i gledala kroz prozor snijeg i drveće. Njezine misli bile su kilometrima daleko. Vrmalo mi se u glavi da je možda nešto pušila, tko zna?
Nekoliko kilometara dalje niz Archer Aveniju, iznenada je poskočila i viknula: ‘Ovdje, ovdje’! Povukao sam kočnicu, pogledao okolo, ali nisam vidio nikakve kuće, samo groblje. Pitao sam je: ‘Gdje’? Onda je podigla ruku i pokazala preko puta na moju lijevo stranu i rekla: ‘Tamo’! I tada se dogodilo. Pogledao sam ulijevo, malo se okrenuvši. I kada sam se vratio u prethodni položaj, nje više nije bilo – nestala je! A vrata na automobilu nisu se otvarala. Neka me dragi Bog uzme, ali vrata se nisu otvarala! Bill Geist je provjeravao podatke i ustanovio da je vozač pokupio iskrivljenu stoperku negdje tri bloka sjevernije od sale Viloubruk u kojoj su baš te večeri svirali valcer i fokstrot iz tridesetih godina, a program je bio namijenjen usamljenim osobama.
U svibnju 1978. godine, jedan mladi bračni par doživio je na Archer Avenida neugodan susret sa sablasnom utvarom mlade djevojke, čiji je opis u potpunosti odgovarao ‘Vaskrsloj Mary’. Kada je ugledala djevojku kako istrčava na put, žena je povikala svome mužu: ‘Sean, pazi na ženu’ !, ali je unatoč kočenju bilo kasno. Bilo je jasno da je udarac da je udarac neizbježan i oboje su napregnuto očekivali da ga čuju. Ali, Sean i njegova žena su na svoje iznanađenje gledali kako automobil jednostavno prolazi kroz obris žene i kako njena slika brzo iščezava. Ostala je samo mala izmaglica sa strane na putu prije nego što je i ona nestala!
Događaj koji i danas intrigira mnoge stanovnike Chicaga i privlači turiste da se i sami uvjere u tragove koje je ostavio duh ili neka nepoznata sila koja se poigrala s jakim metalnim šipkama na kapiji groblja, dogodio se u večernjim satima 10. kolovoza 1976. godine. Policijsko odjeljenje u mjestu Džastis primilo je telefonski poziv od čovjeka koji je tvrdio da je, prolazeći pored Groblja Uskrsnuća, vidio djevojku koja je očito bila zaključana u njemu. Bilo je oko 10 i 30 kada je narednik Pet Homa stigao i pretražio groblje ali nije našao nikoga. Šarajući okolo baterijskom lampom po kapiji, ustanovio je da su dvije rešetke iskrivljene. Kada je pogledao izbliza, vidio je da su otisci nečijih prstiju prosto utisnuti u metal! Na zelenoj patini bronce primijetio je tragove sprženosti koji su izgledali kao dijelovi kože. Stručnjaci za metale, posebno eksperti za bakar i broncu, ni poslije brojnih analiza nisu mogli objasniti koja sila je iskrivila rešetke. Nakon godinu dana, zbog sve većeg broja radoznalaca, uprava je taj dio kapije odrezala i odnijela s groblja. Priču da ju je iskrivio duh ‘Vaskrsa Mary’, neuvjerljivo su pokušavali demantirati tvrdnjom da je na ogradu naletjelo jedno teretno vozilo dok je nešto tamo rađeno, a da su otisci prstiju nastali pošto je pokušano da se šipke isprave zagrijavanjem i kada ih jedan radnik onako usijane uhvatio azbestnim rukavicama! Kasnije, ograda je ponovno vraćena sa još uvijek iskrivljenim šipkama.