Ulaz u malteškom pećinu nalazi se na otoku Malta, najvećem od tri otoka koja razdvajaju Europu od Afrike. Malena Malteška otoka leže daleko od obala mnogo većeg otoka Sicilije, koje se nalazi na pola puta između libijske luke Tripoli i Kalabrije, oblasti smještene na palcu italijanske čizme. Tri Malteška ostrva su Gozo, Komino i Malta. Ona čine jedan od najmanjih arhipelaga na svijetu i ostaci su pradavnih formacija kada su kontinenti imali sasvim drugačiji oblik. U tim predkataklizmičnim danima kada su Atlantida i Mu još uvijek postojali, postojao je i kopneni most između Europe i Afrike. Bili su to dani kada je današnji mediteranski basen predstavljalo samo nekoliko većih jezera. Malta je glavno od tri otoka. Široko je oko 14 km, a dugačko oko 28 km. Gozo je mnogo manje otok, a Komino gotovo točkica koja razdvaja prethodna dva otoka. Na Kominu nikada, u čitavoj povijesti njegovog postojanja, nije živjelo više od 50 ljudi.Malta je najjužnije otok, udaljeno oko 290 km od obala Afrike. Bila je centar antičke civilizacije u vrijeme kada su je iz Kartage osvojili Feničani. Tada ni prinošenje krvne žrtve nije bilo strano Maltežanima, pa su spremno prihvatili svećenike Moloha kao drugačije predstavnike Baala, boga sunca i vatre. Moloh svećenici su svome bogu žrtvovali ljude.
Od vremena Kartaginjana na ovamo, Maltom su vladali mnogi narodi: Rimljani, Arapi, Normani, Aragonci, Kastiljani, kratko vrijeme Francuzi i konačno Britanci u čijem je posjedu i danas. Ali unatoč šarolikoj povijesti i brojnim osvajačima koji su stoljećima nametali svoju vlast, Maltežani još uvijek govore drevni kanaanitski jezik, semistki jezik Feničana i maternji jezik kraljice Dido, žene koja je osnovala Kartagu. Na Malti je rođen i Hanibal – najslavniji Kartaginjanin, čovjek koji je zastresao temelje Rima na vrhuncu njegove moći i jedan od najvećih vojskovođa svijeta. Na severoistočnj obali otoka postoji nekoliko velikih zaljeva. Jedan od njih je poznat pod imenom Velika Luka. Na njegovim obalama sagrađen je glavni grad Malte, La Valletta. Nekoliko kilometara od grada ka jugu, veliki plato Koradin nadvisuje ravnicu koja vodi do obale. Na platou je sagrađeno maleno seoce Kasal Paula. S tog mjesta se, kao na dlanu, vide La Valeta, Velika Luka, ravnica koja vodi do njih i dobar dio okolnog mora.
Kada su 1902. radnici kopali bunar u Kasal Pauli, bukvalno su propali u zemlju. Tako je sasvim slučajno pronađen zaboravljeni ulaz u spoljašnju odaju Malteške pećine. Ovaj ulaz je nazvan Hipogeum Hal Saflieni, s obzirom da je bunar trebalo biti iskopan za obitelj čija se kuća nalazila u glavnoj ulici sela nazvanoj Hal Saflieni. Hipgeum je latinski naziv za podzemnu strukturu, jer je odaja u koju su radnici propali bila samo prva u čitavom kompleksu pećina: tri su predstavljale seriju odaja iskopanih u čvrstoj stijeni, a tri sljedeće su otkrivene na još nižoj razini.
Arheolozi su kasnije otkrili da su ove podzemne odaje locirane u središtu drevnog, neolitskog sela. Na temelju konstrukcije kamenova kraj ulaza, pretpostavlja se da su, u nekom davnom vremenu, za to kamenje pred ulazom u pećinu vezivane ljudske žrtve. Ulaz, zidovi i stropovi nekih od prolaza i prostorija, ukrašeni su crvenim okerom i primitivnim umjetničkim slikarijama. Ali kada su prvi put otkrivene, tri pećine su bile pretrpane skeletima oko 30 000 muškaraca, žena i djece. Pošto su kosti uklonjene, ukazali su se primitivni murali. Imali su oblik dijamanta i izduženih ovala, spojenih valovitim linijama i vrtlozima. Svi ti ukrasi bili su iscrtani isključivo crvenim okerom.