Tibetanci ga nazivaju mi-go, što bi se moglo prevesti kao prljavi čovjek, Nepalci su mu dali ime metchkangami, što doslovno znači prljav, smrdljiv, odvratan, jednom riječju – užasan. Na Pamiru ga zovu alma, na Kavkazu Almaš ili almast, u istočnom Sibiru chuchunaa (cucuna), au Kanadi i Sjedinjenim Državama ‘bigfoot’ (veliko stopalo, velikonozac) i sasquatch, kako su ga nekad nazvali Indijanci. U južnom Brazilu i prostranoj Amazoniji, saznaolo se za njegova tri rodaka – mapinguary, capelobo i pelobo, u Ekvadoru, Kolumbiji i Vencueli zovu ga jednostavno didi, ali je u latinskoj Americi njegovo najčešće ime – mono grande, što na španjolskom jeziku znači – veliki majmun!
Divlji čovjek nosi još nekoliko imena, ali je – zasigurno – njegovo najpopularnije ime jeti, vjerojatno nastalo od tibetanskih rijeci ‘yeh’ (kamenit kraj) i ‘the’ (životinja)! Na nepalskom, kako je poznato, jeti simbolizira – snažnog divljeg snježnog čovjeka!
Bez obzira kakvim imenima ga u svijetu sve nazivali, stanovnici visokih planina i divljih, teško pristupačnih oblasti na našem planetu ne sumnjaju u njegovo postojanje. Naprotiv. Uvjereni su da je on činjenica kao što je činjenica da se svako jutro, sunce budi na istoku, a navečer gasi na zapadu. No, druga je stvar što još uvijek nitko ne nudi prave dokaze o njegovom nesumnjivom postojanju!
Dokaze, na žalost, ne nude ni suvremeni istraživači, koji se svađaju i polemišu već više od 400 godina, otkako je sredinom 16. stoljeća njegovo postojanje nagovijestio jedan njemački prirodoslovac koji je boravio na neistraženim azijskim planinama. Jetijevo postojanje pokušali su dokazati i alpinisti, znanstvenici i avanuristi, dokoni bogatuni i brojne međunarodne ekspedicije, ali do sada nikome nije pošlo za rukom da okonča i razjasni tu staru enigmu.