U Knjizi Samuelovoj piše da su, nakon pobjede u ratu, Filistinci preuzeli kovčeg, ali nisu umjeli njim rukovati. Svi koji su se približili tajanstvenom Kovčegu – obolijevali bi i ubrzo umirali. Ispočetka bi samo osjećali muku i gađenje, zatim bi im počela opadati kosa, da bi na kraju dobivali gnojave rane, te umirali u teškim mukama. Zar sav ovaj opis, čak previše, ne nalikuje na oboljenja od radijacije? Zato su Filistanci odlučili da se riješe ratnog trofeja i vratili su ga Židovima. Međutim, dešavalo se i da je među Židovima bilo žrtava. Jednom je umrlo 70 mladih ljudi koji su podlegli iskušenju i samo na trenutak zavirili u kovčeg. Mojsije je očito znao za takvu opasnost, pa zbog toga šator s kovčegom nikada nisu postavljali u središte logora – kako bi inače i priličilo na njegovu vrijednost, nego su ga uvijek postavljali izvan kruga, a stroj su opluživali ljudi u specijalnim odijelima.
Odakle se u ta starozavjetna vremena pojavila čudesna mašina, napravljena po posljednjoj riječi današnje tehnologije? Istraživači iznose dvije mogućnosti: ili je bila ukradena od Egipćana kojima je dospjela u nasljedstvo od prepotopski civilizacije, ili ju je Mojsije dobio od vanzemaljaca. Ni jednu ni drugu pretpostavku nitko nije u stanju, niti dokazati niti da je opovrgne. Možda bi se moglo ustanoviti što je točno, ako bi se uspio pronaći kovčeg.
Po svoj prilici, moguće je otkriti slijed zbivanja oko Kovčega i sudbinu najveće relikvije. Jer, tijekom dugih stoljeća bilo je poznato gdje se Kovčeg nalazio. Poslije povratka Kovčega od Filistinaca, Prva knjiga Samuelova 2,1-2, govori: ‘Pristigli su žitelji Kirjat Džeraima, uzeli su Kovčeg Jagve i ODLE ga u dom Abinabada, na brdu. Sina njegovog Elizar posvetili su čuvati Kovčeg Jagve. Od vremena prispijeća Kovčega u Kirjat Džeraim prošlo je dugih 20 godina ‘. Za sve ovo vrijeme stroj nije radila, jer u obećanoj zemlji mana nije bila potrebna. Mnogo godina nitko se nije zanimao za Kovčeg, jer se moralo ratovati s Filistincima koji su ugrožavali zemlju. Tek po izgonu neprijatelja, kralj David se sjetio Kovčega. On je gradio novu prijestolnicu koja je trebala biti i vjersko središte države, što znači i mjesto očuvanja simbola drevne tradicije. Zato se kralj David, sa 30.000 tisuća vojnika, uputi u Kirjat Džeraim. No, prilikom prijevoza Kovčega desio se nesretni slučaj: volovi su se poplašili, naglo jurnuli i sveti Kovčeg zamalo bi pao na zemlju da ga nije pridržao vojnik koji je usporedo koračao pored njega. Dodir Kovčega ubio ga je na mjestu. Znači, iako je 20 godina bio neaktivan, Kovčeg je, ako i prije, bio pod visokim naponom, to jest, nalazio se u radnom stanju.