Ono što je za suvremene znanstvenike zbunjujuća novost, drevni Sumeri su znali prije 6.000 godina. Svoja su saznanja zapisivali na razne načine, između ostalog i na takozvanim ‘glinenim pločicama’ koje su, jednim dijelom i nekim čudom, ostale sačuvane do danas. Međutim, podaci koji se nalaze na tim pločicama neprihvatljivi su današnjim znanstvenicima, ne zato što im nisu zanimljivi ili vrijedni proučavanja, već zato što su u suprotnosti s njihovim, većinom, patrijarhalnim učenjem, zasnovanim prije svega na Darwinovim evolucijskim tezama i čovjeku nastalom od primata ili majmuna!?
Srećom, postoje iznimke vrijedni spomena. Prije svega, prerano preminuli, Carl Sagan, čovjek velikog otvorenog uma, koji se usudio prije dvadesetak godina, u svojoj fantastičnoj seriji (i knjizi) ‘Cosmos’, spomenuti ‘… ogroman, tamni planet koji kruži dubinama Mliječnog puta, o kojem ne znamo gotovo ništa osim da na njemu postoji život … ‘!!! Tko se još sjeća predivnih putovanja na zamišljenom brodu – maslačkovoj pahuljici i preleta preko tajanstvenog planeta?
Dr. John Murray, britanski astronom, nakon opsežnih matematičkih proračuna, prvi se usudio objelodaniti podatke o postojanju velikog, nepoznatog planeta u susjedstvu Sunčevog sustava, kao uzročnika neobičnih odstupanja u putanjama udaljenih kometa. Do istog su zaključka došli i fizičar Daniel Whitmire i astronomi americkog Sveučilišta u Luisiani. I to tek prije 12 godina, 1999. godine. Dr. Zecharia Sitchin, je naučnik koji svoja istraživanja, već više od pedeset godina, ne usmjerava prema nebu već upravo suprotno, prema zemlji, kopajući po arheološkim nalazištima, proučava povijest zapisanu u drevnim narodima.
Jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji može čitati sumersko pismo i, kao što sam kaže u Prologu svoje knjige ‘Dvanaesti Planet’, svoj je život posvetio proučavanju Starog zavjeta, Knjige Postanka i povijesti drevnog Bliskog istoka; sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tekstova i epskih priča.
Arheološka otkrića i odgonetavanje starih zapisa potvrdivali su ispravnost biblijskih aluzija na kraljevstva, gradove, vladare, hramove i običaje drevnih vremena. Stari Zavjet na više mjesta navodi: ‘Prijestolje Jahvea je u nebesima’ … ‘Sa nebesa Gospodin gleda na Zemlju’. Rukopisi drevnog Bliskog istoka, uključujući mnoštvo astronomskih podataka, nedvosmisleno govore o postojanju planete sa koje su stigli astronauti ili ‘bogovi’. Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su se spuštali na zemlju sa neba i koji su mogli sa zemlje poletjeti natrag u nebo.
‘On je taj koji sjedi na krugu Zemaljskom ….’
(Prorok Izaija, veličajući Jahvea, Stari Zavjet)
‘…. Vidi moj prijatelju kako izgleda Zemlja!
Pogledaj more, na stranama planinske kuće.
Zemlja je zaista postala tek brežuljak,
Široko more je tek poput kade. ‘
(Dio sumerske priče o kralju Etanu, koji je uzašao na nebo)
