Godine 1814, kada je ruska vojska, razbivši vojsku cara Francuske ušla u Pariz, nekoliko ruskih časnika posjetilo je poznatu madmoazel koja se tada vratila u glavni grad. I, pošto su to bili klijenti ne gori od drugih, ona je i njima prorekla sudbinu. Nekima sve ono što se ticalo njihovih obitelji, ali drugima su proročanstva zvučala zlosutno. Njen salon posjetio je 1815. godine K.F.Riljejev, a o toj posjeti on je pisao iu svom dnevniku. Pogledavši njegov dlan, s užasom je otklonila ruku i odbila govoriti. Riljejev je bio uporan. Lenorman je dugo gledala linije dlana i najzad izgovorila:
– Vi nećete umrijeti prirodnom smrću.
– Ubit će me u ratu?
– Neće.
– Na dvoboju?
– Ne, ne, mnogo gore! I više me ništa ne pitajte!
Još jednom Rusu, Sergeju Muravjov Apostolu, rekla je samo jednu rečenicu:
– Vas će objesiti.
On je na to smireno odgovorio:
– Možda vi mene smatrate Englezom, ali ja sam Rus, a kod nas nema smrtne kazne.
Prošlo je dvanaest godina i S.I.Muravjov, obučen u široku i loše skrojenu odjeću, stajao je s još četiri sudionika neuspjelog ustanka protiv samodržavlja ispod vješala – među njima je bio i gore spomenuti Riljejev. Začulo se udaranje doboša. Dželat je brzo natakao Muravjov grubu omču, dok je drugi istog trena snažno odgurnuo drvenu stolicu ispod nogu bivšeg građanskog časnika.
Madmoazel Lenorman je 1818. bila u Parizu predstavljena ruskom caru Aleksandru I. Te godine bila je zaista na vrhuncu svoje slave. O njenom osobnom životu malo je poznato, kao io tim neobičnim kartama kojima se služila. Suvremenici su, doduše, isticali da je njoj bila poznata i vlastita budućnost: da će preživjeti požar, vodu, ali da će poginuti od nepoznatog čovjeka. Tako se i dogodilo. Njen salon su zapalili, zatim se čamac prevrnuo i potonuo u Seni. Mariju je samo čudo spasilo: njezin steznik se zakačio za jednu gredu i tako je zadržao na površini dok je nisu izvukle neke čamdžije.
Zbilo se i treće predskazanje. Godine 1843. za vrijeme uličnih nereda, Mariju Anu Adelaidu Lenorman udavio je mladi čovjek koji je zauvijek ostao nepoznat. Ostalo je nejasno je li gospođa Lenorman bila gatara, kao i tolike prije i poslije nje, ili je posjedovala onaj tip sposobnosti koji se naziva prozorljivošću i pripisuje mnogim svecima. Naime to je dar proziranja u dušu sabesednika, to jest u onaj unutarnji program koji je upisan svima kao osobna sudbina. A gledanje u dlan i karte možda joj je bilo samo pokrivanje, ili pak početni impuls za prizivanje vizija sudbine.