Dopustiti nekome da nam bude blizak znači i dati mu uvid iu te loše strane nas. I to je jedan od uzroka straha od bliskosti. Onda kada ta druga osoba vidi onaj loši dio nas, razočarat se, neće nas više voljeti, otići će.

Strah od bliskosti

Potreba za drugim, potreba za bliskošću, veoma je jaka u svakom čovjeku. Ali ono što bliskost nosi sa sobom, također ume i uplašiti. Što smo bliži nekome, to je i strah veći.

Postoje različiti razlozi za strah, ljudi će taj strah obajšnjavati brojnim pričama, iskustvima, opravdavaće ga i racionalizirati ali, kada se sve te priče raščlane, na kraju će ostati strah od napuštanja i strah od nestajanja.

Strah od napuštanja

Iza straha od bliskosti najčešće stoji strah od napuštanja, od toga da će osoba koju smo pustili blizu otkriti nešto loše u nama i prestati nas voli. I onda je sigurnije i po nas sigurnije da nikoga ne pustimo blizu, da nikome i ne omogućimo da nas povrijedi.

Kada smo s nekim bliski, to znači da mu dopuštamo da nas vidi onikvim kakvi smo. Svi mi imamo i svoje loše strane, svi smo nekada u životu pogriješili, učinili nešto loše, nešto čime se ne ponosimo. Dopustiti nekome da nam bude blizak znači i dati mu uvid iu te loše strane nas. I to je jedan od uzroka straha od bliskosti. Onda kada ta druga osoba vidi onaj loši dio nas, razočarat se, neće nas više voljeti, otići će. I odnijeti sa sobom onaj dio nas koji smo mu dali. A mi ćemo se osjećati loše, bit ćemo tužni i nedostajat nam ta osoba. Čak i ako ta osoba ne ode, uvidjevši te loše strane nas, voljet će nas malo manje. Neće nas promatrati kao prije, i biće slično kao da je otišla.

I onda je sigurnija i po nas sigurnija mogućnost da nikoga ne pustimo blizu, da nikome i ne omogućimo da nas povrijedi.

Najviše primjera o ovoj temi imamo u oblasti partnerskih odnosa. Jednom smo se otvorili, dali sebe nekome tko nas je odbacio i potom doživjeli gotovo nepodnošljiv bol. Ovisno o stupnju u kojem je ta patnja bila nepodnošljiva, neki ljudi donose odluku da se zatvore i da im se to nikada više ne dogodi. Odlučuju da se nikada više neće zaljubiti.

Cijena odluke

Sigurnost od ozljede koju smo sebi stvorili nečim moramo platiti. U ovom slučaju plaćamo je bliskošću. Odnos s drugom osobom spada u osnovne ljudske potrebe, i kada se odričemo takvih, bliskih odnosa, mi svakako ostajemo uskraćeni za nešto jako važno. Bliskost sa drugima daje nam osjećaj sreće, povezanosti. Ona je poticajna i služi nam tome da budemo u kontaktu sa svijetom i sa realnošću, služi nam i tome da nas tjera na razvoj i gura naprijed, u nova iskustva iz kojih učimo i saznajemo. Onda kada nismo povezani s drugima postajemo otok, onda kada odbacujemo druge, težimo da se izoliramo. Određena doza samoće (mada ne i usamljenosti) nije sama po sebi nezdrava, niti je problem, ali, kao is većinom stvari, postaje problem onda kada postane ekstrem.

Strah od nestajanja

Druga vrsta straha od bliskosti je strah da ćemo, u odnosu, izgubiti sebe, svoju individualnost i osobnost i da ćemo postati taj drugi. To je strah od stapanja s drugom osobom i strah od gubitka sebe, individualnosti i slobode.

Svatko od nas ima u sebi, u nekom stupnju, strah od nestajanja, neovisno od pola, ali ovisno o stupnju zrelosti. Isto tako svatko od nas ima i strah od napuštanja.

Kakav ćete život voditi i koji dio sebe ćete podijeliti, kom strahu ćete prepustiti ili nećete prepustiti vodstvo – samo je vaša odluka. Ono što je važno je da ne dopustite da oni utječu na kvalitetu vašeg života i da, ukoliko ne možete ih prevladate, ukoliko su suviše jaki, potražite pomoć, psihoterapeuta ili savjetnika, jer je, mada vam može djelovati da nije tako, to ipak mala cijena za zadovoljstvo životom koju vam bliskost može pružiti.

Popijte kavu s nekim danas, ispričajte mu nešto o sebi, dajte mu mali dio sebe, vrijedi.