Radioaktivno raspadanje urane i njegovog najtežeg izotopa torija u olovo 206,207 i 208 daje niz metoda za određivanje starosti kamena. Već je rečeno da količina helija koja se nalazi u atmosferi upućuje na to da je radioaktivno raspadanje urana i torija počelo prije oko 10.000 godina. Kod svih drugih načina korištenja ove tehnike mora se opet pretpostaviti:
■ da prilikom kristalizacije kamena nije bilo sudjelovanja atoma olova, što znači da su svi atomi olova nastali iz raspadanja urana
■ da su vremena poluraspada urana i svih drugih elemenata koji sudjeluju u tom raspadu od nastanka Zemlje uvijek bila ista – uran, dok se raspada u olovo, formira i druge radioaktivne elemente s kraćim vremenima poluraspada
■ da je naknadno, poslije kristalizacije, kamen bio zatvoren sustav, pa da se time ni atomi urani ni olova nisu ni oprimali ni odavali
Opet su ovo pretpostavke koje je vrlo lako pobiti.
