Oko 291.g. prije n.e. Asklepijev kult je prenesen u Rim, gdje je ovaj bog poštovan pod imenom Eskulapa. Njegov simbol, štap oko kojeg je obavijena zmija, danas je univerzalni simbol liječničke profesije. U rimskim tekstovima ostalo je zabilježeno par slučajeva čudesnog izlječenja od kojih je najfascinantnije Tita Rufusa, Cezarevog centuriona iz 49. godine. Evo što o tome piše Kvint Dacije: ‘On (Rufus) gotovo presiječe ruku napola vježbajući borce u areni i bi u svetište dovezen sav u vodi, strašno krvav i zanemoćali. Previše mu ranu, jedva ustavivši krv, i staviše na nju meleme, dok se ozlijeđeni u suzama moljaše Eskulapu. Sutradan ovog Rufusa vidjeh kako vježba s serpentijusima (borci kopljima) a na ruci se ne vide ni traga onako grdne ozljede “.
U III stoljeću prije naše ere, kult egipatskog boga Serapisa rasprostro se po čitavoj Grčkoj, dobiviši značaj kao i Asklepijev kult. O Serapisov čudesnim iscjeljenjima pojedinih faraona, svećenika i čitavih gradova, postoji niz zapisa u egipatskim tekstovima, kao što je događaj iz Bubastis, grada o kome je pisao i prvi povjesničar svijeta, Herodot.
Papirus iz Lajdena (Manuscript Leiden, LX, 12, 4) kaže kako su se svećenici molili tri dana i tri noći da božanstvo zaustavi epidemiju koja je pogodila grad, čuven po obrtnicima koji su preparirali mačke, svete faraonove životinje. Skoro četvrtina stanovnika je umrla ali, epidemija je nestala, kao što se i pojavila, poslije okončanja svih molitvi.

& Nbsp;