Pjesnici, u svoj svojoj ludosti, nisu nimalo usamljeni. Ni slikari baš ne zaostaju mnogo za njima. A kada treba da se napravi neki prijelaz sa pjesnika na slikare, onda je najbolji primjer Vilijem Blejk (1757-1827). Slično našem Đuri Jakšiću, ovaj neobični Englez je od prirode bio bogato nadaren.
Podjednako je bio uspješan i kao slikar i kao pjesnik. Ipak, za života je smatran ludim. Možda zato što je javno hvalio ljubavnu slobodu i kako se pričalo, pokušavao svoju ženu privoli da u kuću primi njegovu ljubavnicu.
O Vincentu Van Gogu (1853-1890, slika desno) ne treba trošiti mnogo riječi. On je možda, bez sumnje, najslavniji duševni bolesnik.
Sava Šumanović (1896-1942) bolovao je od paranoidne shizofrenije. Prvi znaci duševnog oboljenja primjećeni su 1927. godine, da bi već veljače 1928. Sava doživio živčani slom. Razdoblje od 1929-1931. karakterizira njegovo izuzetno pogoršano zdravstveno stanje.Na kraju, Šumanović se 1932. godine konačno vratio u Šid, gdje živi povučeno i intenzivno slika.
Edvard Munch (1863-1944) imao je psihičkih problema, a pretrpio je i težak živčani slom. Možda čuvena slika ‘Krik’ vjerno prikazuje njegovu bolest.
Francuski slikar Moris Utrillo (1883-1955, slika desno) slikarski je zanat ispekao kao samouk. Naime, on se slikanjem bavio kao terapijom na klinikama, pri liječenju od nervnog rastrojstva. Interesantna je jedna ocijena njegovog stvaralaštva: ‘Mimo svih slikarskih smjerova i strujanja, Utrillo izgrađuje svoj poseban doživljaj ambijenta, u kojem se stvarnost pretapa u senzibilnu viziju smirenosti i tišine’. Tako je tišina stizala na platno – iz bure u duši.