Tijekom proteklih nekoliko desetljeća, došlo je do mnoštva istraživanja iskustava bliskih smrti i što to znači za naše duše. Jedan od najekstremnijih istraživača je Arvin Gibson, umirovljeni nuklearni inženjer. 1996. godine on je intervjuirao vatrogasca po imenu Jake koji je bio član “Hotšots” vatrogasnog momčadi. Ova posebna skupina vatrogasaca se poziva kada su u pitanju najopasniji šumski požari i konstantno riskiraju živote. 1989. godine Djejkova ekipa radila je na strmoj planini kada je odjednom vjetar promijenio smjer. Gomila drveća se u sekundi zapalila i dogodila se masovna eksplozija. Grupa nije imala vremena da se pripremi i svako od njih je pao na zemlju. Kako je drveće eksplodiralo i vatra zahvatila površinu, kisik je praktično bio ususan iz zraka. Prije nego što je shvatio, našao se kako gleda u svoje tijelo iznad zemlje. Tijelo je beživotno ležalo u rovu. Dok je bio izvan svog tijela, kaže da je bio u potpunosti u miru i nije osjećao nikakvu bol. Pogledao je oko sebe i vidio da neki od njegovih kolega također lebde iznad svojih tijela. Mogli su se vide i međusobno komuniciraju jedni s drugima. Stvari su postale još nerealnije kada je primijetio da jednog od njegovih kolega koji je rođen s defektom noge. “Pogledaj, Jose, tvoje stopalo je normalno”, rekao je Jake prijatelju. Kada je Jose napustio svoje tijelo, njegova noga je bila izliječena. Nakon ovog otkrića, Jake je rekao da se pojavila jaka svjetlost. “Svjetlost – fantastična svjetlost. Bila je blještavije nego kada sunce obasjava polje snijega. Nisam mogao gledati i boljele su me oči. “On je tada vidio da je njegov pradjed stajao u svjetlu. On je bio Džejkov vodić kroz ovo iskustvo. Prema Jakeu, on je sreo nekoliko rođaka i od preminulih je čuo svakakve zanimljive stvari o životu i smrti. U jednom trenutku, Jake je rekao da se izjasnio da ne želi vratiti u svoje tijelo. On to objašnjava ovako: “Kada sam bio tamo, sve je bilo tako savršeno, i moj duh i moje tijelo … sve je bilo tako slobodno. Izgledalo je kao da je sve neograničeno. Kada sam se vratio, uvijek postoji nešto što te remeti, kao artritis ili upala mišića, ali ne i tamo. Vraćanje u svoje tijelo značilo bi da ću se osjećati tijesno, kao da me tijelo sputava. Primjerice, kada sam igrao nogomet, nekoliko dana nakon utakmice uvijek sam bio ljut. Isto stvar se dogodila nakon mog povratka u fizičko tijelo. Bio sam povrijeđen i osjetio sam se ograničeno, bilo mi je jako teško da se naviknem. “Kada se Jake vratio u svoje tijelo, on je primijetio da su se neke metalne stvari od kolega istopile, a vatra je još uvijek bjesnjela. Još neki članovi momčadi bili su živi i svi su se okupili na vrhu planine. Nakon incidenta, dosta članova momčadi prijavili su slična iskustva bliska smrti. Jake je bio zapanjen čuti kako su neki doživjeli isto što i on. I oni su također, došli u kontakt s preminulim članovima svojih obitelji i dat im je izbor da se vrate u svoja tijela.