Mnogi skeptici tvrde da sjećanja na prošlost zapravo cvjetaju u kolektivnom nesvjesnom i da su mnoge od tih priča samo plod prijevara i mašte. Razni parapsiholozi pokušavaju objasniti fenomen nekom vrstom ‘obrnute’ vidovitosti. Praktično, neki mediji su tijekom hipnotičkog transa u stanju sakupe sjećanja drugih osoba na bitne događaje.
Istraživanjakoja je obavljao Džamuna Prasad, istraživač iz centra za psihologiju u Georgetownu u Indiji, doveli su do hipoteze da je sjećanje na prošle živote zapravo povezano s predisponirani strukturom mozga. Prasad kaže: ‘Takvi ljudi na elektroencefalogramu pokazuju bioelektrične anomaliju u određenim dijelovima mozga. Ako postoje veze između vanmoždane i moždane memorije, tajna je, dakle, u našem umu. ‘ Možda je točno i to da poslije smrti ne duša, već sjećanja ostaju lutati u prostoru i tako se informacije prenose iz mozga u mozak. Jean Šaron u mnjizi ‘Duša, ta nepoznanica’, piše da u elektronu, koji je bio dio drveta ili životinje, zatim dio čovjeka, ostaju registrirana ta različita svojstva.
Pierre Dako, psiholog i psihoanalitičar svjetskog glasa i član Međunarodnog Instituta za psihoterapiju i Međunarodne zaklade za analitičku psihoanalizu, isto tako vjeruje u tu hipotezu i dodaje: ‘Ako svaki elektron našeg tijela sadrži sjećanje na ono čega je bio dio, au nama postoje milijarde elektrona , od kojih svaki ima iskustva iz prošlosti, onda u svakome od nas postoje milijarde i milijarde sjećanja na prošle živote. Cijelo čovječanstvo je u našim tijelima! ‘