Vještice sabate slave unutar magijskog kruga i to, najčešće, čine u prirodi na otvorenom. Samo proslavljanje uključuje brojne ritualne radnje, kojima se dočarava sveti mit o božici i bogu, ali isto tako i ples, pjesmu i gozbu. Vještice i vješci rituale izvode potpuno goli, izuzmu li se ritualni nakit i podvezice, kojima se označava hijerarhijski stupanj vještice. Za ritualnu nagost postoji više razloga. Vještice tvrde da odjeća ometa kontaktiranje suptilnih energija prirode, koje su važne kako u religijskom tako iu magijskom smislu. Sa druge strane, ritualno odbacivanje odjeće pred drugima znači i odbacivanje osjećaja stida zbog vlastite golotinje, kao i osjećaja krivnje, koji mnogi ljudi imaju u pogledu ljubavi.
Vještice veličaju gola tijela, u njihovim publikacijama se mogu naći i adrese nudističkih plaža i udruge, dok ljubav smatraju prirodnim, lijepim i potrebnim. Za vještice nema nikakav koncept prvobitnog grijeha zbog kojeg bi ljudi trebali ispaštaju. Naprotiv, vještice smatraju da ljudi trebaju uživati ​​u svemu što im život pruža, a nije štetno i ne ugrožava druge ljude. Govoreći rječnikom moderne psihologije moglo bi se reći da ritualno odbacivanje odjeće predstavlja i odbacivanje persone. Pod personom se podrazumijeva naša fasada, to jest način na koji se predstavljamo javnosti ne bi li o sebi stvorili određeno mišljenje. To može uključivati: nasilnost, robustan nastup, obrijanu glavu, Kombat jaknu i Dr.Marten ‘s čizme mladog skinhedsa, pozerski depresivnost, deklarativnu fasciniranost crnom magijom, make up u egipatskom ili Nosferatu stilu, crnu odjeću i čudan nakit kllinke koja se loži na gothic rock , ili, pak, odlazak na tenis, vožnja skupih kola, ljetovanje na mondenim mjestima, urednu frizuru i skupo odijelo nekog japija.
Odbacivanje persone predstavlja prvi korak u smjeru našeg istinskog ja, u pravcu onoga što stvarno jesmo i što označava konačni cilj prema kojem svatko ide, bio svjestan toga ili ne.
Veštičiji sabati predstavljaju, upravo, putovanje ka tom cilju. To je način na koji se vještice približavaju, kako na svjesnom tako i na nesvjesnoj razini, univerzalnim kozmičkim principima. Ujediniti se s tim principima, potpuno ih shvatiti i iskusiti, znači biti jedno s cjelokupnom prirodom i svekolikim životom, s vječnošću i bezgraničnošću života. Pripadnici nekih drugih duhovnih sustava bi to nazvali samorealizacijom.
Da bi to postigle, vještice pored sabata slave i takozvane – Esbat, odnosno noći punog Mjeseca. Tijekom tih lunarnih dana, proslavlja se energija boginje, prizemljuje se i kanalizira, tako što se ispolji kroz vješticu-sveštenicu koja vodi ritual. Esbat su za vještice izvanredno vrijeme za bacanje njihovih vradžbina. Vještice sem proslavljanja sabata i Esbat izvode i sedam planetarnih rituala, kao i brojne druge rituale koji imaju za svrhu kontaktiranje duhova zvanih Elementali, kao i ostalih entiteta koji nastanjuju visoki svijet onostranog. Takva bića, kada vještica jednom ovlada radom s njima, mogu biti vrlo korisna. Pored toga što podučavaju vještine poput magije ili liječenja biljem, ovakva bića mogu čuvati od crnomagijskog napada one koji s njima rade, davati informacije o stvarima koje se događaju na udaljenim mjestima odnosno upozoravati na približavanje nekog drugom entiteta iz svijeta onostranog. Naravno, rad s takvim nematerijalnim bićima nije karakterističan samo za vještice, već se sreće iu mnogim drugim sustavima i tradicijama.