Ono što se kasnije dogodilo više liči na religiozno mitsko pripovijedanje, nego na povijesni izvještaj. Nomos je, po Dogonskoj priči, ‘razdijelio svoje tijelo među ljude da bi ih nahranio’, pa se zbog toga još i kaže ‘svemir je pio njegova tijela’, odnosno Nomos je dao ljudima i da piju. On je sve svoje životne principe dao ljudima. Nomos je bio raspet, digao se iz mrtvih i obećao je da će ponovo posjetiti Zemlju, u drugačijem obliku. Bez obzira na to, on će i dalje vladati svijetom u svom vodozemni obliku, iz oceana.
Čini se da su neki elementi kršćanskog učenja uzeli udjela u mitu Dogona. Smrt na križu, uskrsnuće, obećanje da će se ponovno vratiti, sakramentalna žrtva hrane – sve to postoji u dogonskoj priči. Ne smijemo zaboraviti ni to da se u ranom kršćanstvu riba koristila kao simbol Krista.
Daleko, na sjeverozapadu od Dogonski zemlje, u Mezopotamiji, zapisan je susret koji je vrlo sličan ovome. Naime, babilonski svećenik Berosus, u trećem stoljeću prije Krista, napisao je povijest Mezopotamije. Ova povest je nepotpuna i samo nekoliko njenih fragmenata doživjelo je biti uvršteno u kasnije dokumente grčkih povjesničara.
Berosus je ispričao kako su Oanesi, vodozemni vanzemaljska bića posjetila Zemlju da bi ponudila svoju pomoć, baš kao što i Dogoni kažu za nomos. Po Berosusu, Oanesi su ‘imali oblik ribe ukomponiran s ljudskom obličjem, složen poludemonski oblik, na pola puta između čovjeka i BOga’. Unatoč njihovoj dobronamjernosti, izgledali su izuzetno odbojno: ‘Čitavo tijelo životinje ličilo je na ribu, a pod ribljom glavom imala je još jednu glavu, a pod ribljim repom, imal je noge, slične čovjekovim. I glas i jezik bili su joj ljudski i artikulirani.
Ovo biće je danju običavalo razgovarati s ljudima, ali u to doba nije uzimalo nikakvu hranu. Ono im je dalo uvida u književnost i znanosti, i u sve vrste zanata. Naučilo ih je kako graditi kuće i hramove, kako da sastave zakone, i objanilo im je osnovneprincipe geometrije. Ukratko, naučilo ih je svemu što ih je moglo profiniti i civilizirati. Kada zađe sunce, biće je imalo običaj da ponovo zaroni u vodu. Ostajalo je po cijelu noć u dubini oceana, zbog toga što je bilo vodozemac ‘.