Dešavalo se da stup srama ima učinak suprotan onome s čime se računalo. U Engleskoj, gdje je često korišten za delikte tiskane riječi, on je ne jednom bio mjesto gdje su održavani provladini skupovi. Kad je pisac Danijel Defo bio osuđen na tu kaznu, 1703. godine, gomila se okupila pred stupom da kažnjenika pozdravi. Ali postoje i drugi razlozi zbog kojih se nije nastavilo s takvom praksom. Masovna urbanizacija Europe dovela je do međusobnog udaljavanja jedinki. Ljudi su se sve manje poznavali, pa je tako javno sramoćenje izgubilo svoju učinkovitost.
I za Bibliju, sram je neodvojiv od ljudske sudbine. Mit o izgubljenom raju je, u tom pogledu, osobito značajan. Adam i Eva, koje je dragi Bog stvorio kao nage, žive u svetačkom blaženstvo. Onda, jedu zabranjeno voće, ubrano s drveta spoznaje dobra i zla. Kazna ne izostaje: oni će biti protjerani iz raja zemaljskog; njihove oči će se otvoriti, i oni će primijetiti da su nagi. Biblija, tako, uspostavlja vezu između srama i krivnje. Jer, lopov uhvaćen na djelu, raskrinkani lažljivac, otkriveni varalica – sve njih može obuzeti isto osjećanje kao ono koje je imala djevica Suzana kad su je starci iznenadili golu na kupanju. Međutim, jedni su ozbiljno prekršili općeprihvaćena moralna pravila, dok je mlada djevojka bezazlena žrtva starih pohotljivac.
Psihoanaliza je krenula putem biblijskog mita. Ako osjećanje srama slično kod počinitelja neke pogreške i kod žena čija je intimnost povrijeđena, u tome treba negdje vidjeti zajedničko porijeklo. Freud i njegovi učenici će ga potražiti u labirintima nesvjesnog.
Prema psihoanalitičar, od samog rođenja, mali čovjek se suočava s nizom drama koje će, malo pomalo, ustrojiti njegovu ličnost i integrirati ga u društvo. Njegov psihički život rukovodi se primitivnim željama.On želi sisati svoju majku, i to mu pričinjava veliko zadovoljstvo. Takvo ponašanje donosi mu osmjehe na lice i izraze naklonosti. Ne manje zadovoljstvo osjeća i kad prazni crijeva po završenom probavi. Ali, vrlo brzo upoznaje se i sa gađenjem koje majka ispoljava kada se uneredi. Peru ga, njegove pelene uzimaju vrhovima prstiju, stavljaju ga na noćnu posudu, zabranju mu da slobodno izražava svoje zadovoljstvo. Ima li, onda, dijelova tijela kojih bi se valjalo Stidenjeeti, ima li sramnih fizioloških radnji? Malo – pomalo, njegova prehrana će morati se uobroči. Uskoro, bit će odbijen od sise. Dijete će početi shvaćati da majka nije samo njegova, da prsa koje toliko voli sisati nisu samo njegova, i posebno, da ih dijeli s nekim drugim: s ocem. Nesvjesno, dijete bi željelo da ta prepreka što mu stvara neprilike zauvijek isčezne.
Ali, to opravdano osjećanje mu je također zabranjeno, jer pokazuje da svoga oca treba voljeti i poštovati.