Narod Hopi predstavlja zapadni ogranak široke obitelji Indijanaca-starosjedilaca, poznatih pod imenom Pueblo (Pueblo – stalno naselje). Naseljavaju sjeveroistočnu Arizonu, okruženi su rezervatom neprijateljskih i suparničkih plemena Navajo.

Na obodu teritorija na kojoj žive počinje Crvena pustinja. Malobrojni su, pretpostavlja se da ih ima oko šest tisuća, ali su svojim vjerovanjima i jakim kultovima uspjeli održati do dan danas.
Poljoprivrednici su, imaju kompleksno organizirano društvo zasnovano na klanovima. Miroljubivi su i duboko religiozni. Duh ‘Kačina’ je centar njihovog načina života.
Po Hopija postoje tri faze zore: kejangnuptu – purpurno praskozorje kada se prvo ocrtavaju konture ljudske figure, sikangnuka – žuto svjetlo zore koje otkriva ljudski dah i talauva – crvenkasta Sunčeva lopta pod kojom čovjek ponosno otkriva punoću vlastitog postojanja. Zora svakoga dana i zora svakog godišnjeg ciklusa ponavlja ove tri faze svekolikog stvaranja u osvit života, početka čovjekovog evolutivnog puta.
Vuvučim je prva od triju velikih zimskih ceremonija. Odigrava se tijekom studenog, kada su dani kratki, a zemlja je hladna i beživotna. Ceremonija traje šesnaest dana, od kojih je prvih osam dana priprema, a drugih osam dana je posvećeno tajnim ritualima u kivama – podzemnim ceremonijalnim prostorijama.
U obredu sudjeluju četiri religijska društva. To su društvo Dvije roga, društvo Jednog roga, društvo Frule i društvo Vuvučim. Pod patronatom društva Dvije roga, najvišim među njima, se odigravaju svi ritualni. Budući da je to jedini religijski red koji poznaje tajnu originalnog koncepta stvaranja, najznačajniji je među sudionicima ceremonije. Nikome sa strane nije dozvoljeno ući u njihovu kivu. I pored svoje uloge, pripadnici ovog reda ne sudjeluju aktivno u ritualima drugih društava jer ona posjeduju znanja o sadašnjem svijetu. Po vjerovanju Hopija čitav stvaralački proces se može podijeliti na devet ciklusa – svjetova. Mi trenutno živimo u četvrtom, a vrlo brzo će, već u naše doba, uslijediti početak novog, petog svijeta.
Simbol društva Dvije roga, par rogova, označava znanje i zapamćena iskustva o trima prethodnim svjetovima, kao io sadašnjem četvrtom. Njihov šestosmerni oltar predstavlja prvi svijet u doba stvaranja sa obojenim pijeskom posutim na četiri glavne strane svijeta – žutim za zapad, plavim za jug, crvenim za istok i bijelim za sjever. Klas tamnog kukuruza je postavljen za gore, a klas slatkog kukuruza za dolje. Drvena pozadina oltara je obojena odgovarajućim bojama četiriju svjetova, a to su i simboli primarnih elemenata: vatre, zemlje, vode i zraka koji su predstvaljeni orlovim perima.
Najvažniji simbol duhovne snage i autoriteta je mongko (slika lijevo). On predstavlja očigledan dokaz da svako društvo ili narod koje ga razumije u njegovoj simbolici zaokružuje svoje višestoljetno lutanje. To je za Hopija ‘zakon nad zakonom’. Mongko reda Dvije roga je predstavljen plosnatim komadom drveta čija je podloga obojena u bijelo što predstavlja bezgrešno tijelo tjedna stvaranja. Jedan kraj štapa je obojen u bijelo da bi simbolizirao zemljin biljni omotač s dvjema dodatnim plavim crtama koje označavaju vodu. Drugi kraj štapa, zupčastog oblika, simbolizira tri dominantna faktora najvećeg zakona Hopija: poštovanje, sklad i ljubav. O štap je okačena lopta od zemlje u pamučnoj mreži koja sadrži kap vode. Oni označavaju zemlju i mora.
Osnaženi ovim simbolima vrhovnog duhovnog autoriteta i dorade prvi period priprema u kivi, svećenici reda Dvije roga su spremni za prvi značajan ritual, Ceremoniju nove vatre. Život počinje s vatrom. Stoga, u ovo prvo, hladno praskozorje stvaranja oličeno u vuvučimu pali se nova vatra kresanjem kamena o kamen i običnim pamukom. Vatra se održava ugljenom donijetim iz obližnjim rudnika. Sve to je popraćeno molitvama masa, božanstvu smrti i podzemnog svijeta odakle ugljen dolazi. Da bi održavao vatru u podzemnom svijetu i duboku u zemlji koja se manifestira srupcijom vulkana, masa dobiva snagu od Sunca.
Nova vatra tako predstavlja kozmičku snagu usmjerenu od Sunca ka Máša koji tada prenosi toplinu na zemlju i ljudski rod. Ritual paljenja vatre se odigrava u zoru, prije izlaska Sunca. Zatim, pošto se Sunce pojavi, kasniji rituali predstavljaju klijanje sjemena, pojavu vegetacije i sazrijevanje kukuruza pred žetvu.

& Nbsp;