24sata-astro

Projekt ‘OTKRIĆE’

Facebook
WhatsApp
Twitter
Email

Ipak Postoje … Devetog svibnja, 2001. godine u National Press Clubu u Washingtonu dr. Steven M. Greer otvorio je konferenciju ‘Otkriće’ – Disclosure. Na njoj je okupio dvadesetak svjedoka iz vojnih, obavještajnih, vladinih i znanstvenih krugova te iz krugova velikih korporacija s ciljem da svojim svjedočenjima potvrde stvarnost vanzemaljskih letjelica – popularnih NLO-a.

Ta svjedočenja iz prve ruke, zajedno s dokumentima koji ih potvrđuju, pokazuju kako se sustavno i svjesno problematika NLO-a u proteklih pola stoljeća gurala u sferu iracionalnog. Te letjelice koje ne pripadaju niti jednoj zemlji na svijetu proglašavale su se proizvodima mašte, halucinacijama ili pak manipulacijama i lažima pojedinaca željnih pažnje. Po toj konstrukciji, većina očevidaca NLO-a ‘inspiraciju’ je dobila u SF-filmovima. No, konferencija projekta ‘Otkriće’ pred oči javnosti, stavila je činjenicu da su cijelo to vrijeme vojni i obavještajni krugovi, koji su pod svojom kontrolom imali komunikacije, zrakoplovstvo i sve druge ‘oči’ i ‘uši’ suvremenog svijeta – bili potpuno svjesni realnosti NLO-a.
Projekt ‘Otkriće’, čiji je direktor Dr. Steven M. Greer, jest neprofitna istraživačka organizacija koja je svoju istragu započela desetak godina ranije. Njezin je cilj pokrenuti otvorenu kongresnu istragu o NLO-ima i vanzemaljskoj prisutnosti na Zemlji. Također, zalaže se i za donošenje zakona koji bi zabranio svemirsko oružje. U sklopu projekta pronađeno je nekoliko stotina svjedoka diljem svijeta u svim granama vojnih službi te među obavještajnim agencijama u SAD-u, Rusiji, Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Preko stotinu izjava tih stručnih svjedoka snimljeno je videokamerom.
Devetog svibnja, 2001. predstavljen je i komplet radova ‘Otkriće’ koji je na nekoliko stotina stranica dao pregled ufoloških tema, preporuke za djelovanje, dokaze o viđenjima NLO-a i susretima s izvanzemaljcima, sažetak svjedočenja vojnih i vladinih svjedoka te izbor dokumenata koji se tiču NLO-problematike. Na trosatnoj konferenciji svoja je iskustva vezana uz NLO-e ‘uživo’ ispričalo i dokumentima potkrijepilo dvadesetak svjedoka. Svi su oni izjavili da su spremni pod zakletvom svjedočiti u Kongresu. Raspon svjedočenja obuhvaća nalaženje mrtvih tijela vanzemaljaca, susrete u zraku, NLO-e koji nadlijeću silose s nuklearnim projektilima i nastojanja američke vojske da vanzemaljsku tehnologiju primjeni u svojim oružanim snagama, a doznaje se i da je američka vojska NLO-e shvaćala sasvim ozbiljno.

ZADACI LETJELICE SR-71

Don Phillips, koji je služio u ratnom zrakoplovstvu SAD-a i surađivao s obavještajnim službama vlade SAD-a, a prije toga radio za avio-kozmičku organizaciju Lockheed Skunk Works, u ratnom je američkom zrakoplovstvu radio na zrakoplovu SR-71 koji će kasnije postati poznatiji pod nazivom ‘Blackbird’ – Crna Ptica. No, u projektu ‘Otkriće’ otkrio je da je letjelica modela SR-71 imala preteču, poseban model izgrađen za CIA-u. Ta letjelica prethodnik upućuje na to da su ove letjelice zamišljene i za sasvim neuobičajenu ulogu. Svaki je pilot, od kojih Phillips poznaje nekolicinu, neposredno prije polijetanja dobio određeni zadatak, a njihov zadatak uključivao je i praćenje kretanja prema i sa planeta Zemlje. Phillips prepričava i iskustvo iz 1966. godine dok je bio stacioniran u vojarni 80-tak kilometara udaljenoj od baze ratnog zrakoplovstva Nellis u Las Vegasu, jednog od najvažnijih centara za obuku za različite tipove posebnih letjelica i borbenih zrakoplova, te za obuku pilota iz cijelog svijeta .
Te 1966. godine između 01:00 i 02:00 ujutro zajedno s još nekoliko kolega promatrao je svjetla kako jure nebom, krećući se brzinom od otprilike 4.000 do 6.000 kilometara na sat. Naglo bi proletjela nebom i onda se potpuno zaustavila, promijenila smjer pod oštrim kutom i nastavila dalje. Phillips opisuje kako su promatrali ‘tih šest ili sedam letjelica’ pet minuta sve dok se nisu grupirali prema sjeverozapadu i stvorili krug. Sve se to odvijalo na sjeverozapadnom dijelu neba, istočno od područja poznatog pod nazivom ‘Area 51’ na kojem se nalazi baza ratnog zrakoplovstva za eksperimentalne letove Groom Lake. Objekti su se počeli vrtjeti u krug i onda su nestali. Nakon sat vremena pridružili su im se drugi kolege, također vrlo zapanjeni, koji su predstavu na nebu promatrali s drugog mjesta. Oni su na radaru uhvatili tih šest letjelica, ali nitko nije znao gdje su sletjeli jer su se samo stopili i nestali. Svim očevicima strogo je naređeno da o tome nikome ne govore.

NLO I NUKLEARNI PROJEKTILI

Zašto su američku vojsku brinuli NLO-i vidljivo je iz svjedočenja Roberta Salasa koji je služio u ratnom zrakoplovstvu (diplomirao je na Akademiji ratnog zrakoplovstva 1964). U ožujku 1967. godine bio je stacioniran u zrakoplovnoj bazi Malstrum u Montani kao časnik odgovoran za lansiranje projektila tipa Minuteman.
Šesnaestog ožujka, 1967. nalazio se 30 metara pod zemljom u kabini, prateći i nadzirući deset projektila s nuklearnim bojnim glavama, kad su ga pozvali stražari koji su primijetili čudna leteća svjetla. Nije znao što bi počeo s tom informacijom, pa im je rekao da mu jave ako se dogodi nešto značajnije. Ubrzo je uslijedio još jedan poziv. U glasu stražara koji je zvao, priča Salas, čuo se strah. Izvijestio je da ispred prednjih vrata silosa s projektilima lebdi sjajni blješteći crveni predmet ovalna oblika. Naredio je svim čuvarima da imaju spremno oružje i tražio od Salasa daljnja upute. Salas je probudio zapovjednika Freda Mywalda, danas umirovljenog pukovnika. Dok mu je opisivao situaciju, nuklearni projektili počeli su jedan za drugim otkazivati. Dospjeli su u zakočen položaj u kojem ih se nije moglo lansirati. Od trenutka kada je primio poziv o NLO-ima koji lebde ispred glavnog ulaza za nekoliko minuta otkazalo je šest do osam projektila. Istoga jutra sličan se slučaj dogodio i kod oružanog sustav ECHO (Salas je radio na sustavu OSCAR), u sličnim okolnostima. Nakon što je NLO primijećen iznad objekta za lansiranje, svih deset projektila je otkazalo. Salas je pokazao i dokumentaciju koju je dobio iz ratnog zrakoplovstva na temelju Zakona o slobodi informiranja u kojoj je točno opisan incident na oružanom postrojenju ECHO u kojem se spominje NLO. Među dokumentima je i teleks u kojem stoji: ‘Činjenica da se ne može naći niti jedan očigledan razlog za gubitak deset projektila izaziva duboku zabrinutost ovog odjela’. Salas je pokazao i potpuni izvještaj o vrlo sličnom događaju u Sjevernoj Dakoti u Augustu, 1966. godine kada se NLO također pojavio iznad silosa za lansiranje projektila.

NLO-I I NA MJESECU

Dona Hare je radila u avio-kozmičkom centru Philco Ford od 1967. godine do 1981. godine kao tehnička crtačica. Izrađivala je dijapozitive lansiranja i slijetanja, projekcijske i operativne karte, te lunarne karte za NASA-u. Jednom prilikom joj je slučajno u NASA-inom fotografskom laboratoriju, koji je bio nasuprot njene kanselarije, jedan od tehničara skrenuo pozornost na NASA-inu fotografiju na kojoj se vidio NLO. Tehničar joj je objasnio da je to vrlo povjerljiv podatak te da se ovakve fotografije uvijek retuširaju prije nego što dospiju u javnost. Dona Hare se nakon toga odlučila raspitati i kod drugih zaposlenika. Jedan stražar joj je ispričao da mu je jednom rečeno da spali neke fotografije i da ih pritom ne gleda. Drugi stražar u maskirnoj odori nadzirao ga je dok je spaljivao fotografije. Ali, iskušenje je bilo preveliko, pa je ipak pogledao jednu sliku.
Bila je to fotografija NLO-a. Odmah nakon toga dobio je od stražara udarac u glavu. Dona Hare je također ispričala kako joj je osoba koja je bila u karanteni s astronautima Apolla, mada u strahu, rekla da su astronauti ispričali kako su prilikom slijetanja na Mjesec na njemu vidjeli neku letjelicu. Astronautima je zabranjeno bilo kome govoriti o tome. Larry Warren je 1980. bio stručnjak za sigurnost u zrakoplovnoj bazi RAF-a Bentwaters u Woodbridgeu i nadzirao je američko nuklearno oružje, koje je u to vrijeme bilo uskladišteno ondje bez znanja britanske nacije. Opisao je kako su se iznad skladišta oružja tijekom tri noći pojavili NLO-i. Strani objekti prelijetali su preko skladišta oružja i prema oružju ispalili neobično tanke zrake svjetla koje su imale negativan učinak na njih. Ti su objekti tijekom dvije različite noći sletjeli na zemlju, a viđena su i druga živa bića. Zamjenik zapovjednika vojne baze povodom tog slučaja napisao je i memorandum s video i audio zapisima s lica mjesta u kojima je točno zabilježeno kretanje tih objekata i njihov nedozvoljen ulazak u naš zračni prostor. Ali, sve je proglašesno vojnom tajnom.

ARV – ‘ALIEN REPRODUCTION VEHICLES’

Mark McCandlish je 21 godinu radio kao konceptualni umjetnik za razne ustanove obrane. Ispričao je kako je 1967. godine u bazi ratnog zrakoplovstva Westover u Massachusettsu, u rukovodstvu strateškog zapovjedništva 8. zrakoplovne, kroz teleskop promatrao NLO koji je lebdio iznad skladišta nuklearnog oružja otprilike deset minuta i onda naglo nestao brzinom ispaljena metka. Ispričao je i kako je 1988. saznao za tri leteća tanjura koji su se tijekom aeromitinga koji se održavao 12. Studenog, 1988. nalazili u ogromnom hangaru u bazi ratnog zrakoplovstva Norton u Kaliforniji. Ti su diskovi lebdjeli malo iznad zemlje bez ikakva vidljiva potpornja. Nazivalo ih se ‘izvanzemaljskim reprodukcijskim vozilima’ (ARV – ‘Alien Reproduction Vehicle’),
a također su bili poznati pod nadimkom flux-lineri jer su koristili struju visokog napona.
Također, McCandlish je ispričao kako se 1994-95. u hangaru u sjevernom krilu baze Edwards nalazila slična tajna letjelica zvana ARV. McCanbdlish je počeo istraživati ​​i naišao na niz dokumenata ratnog zrakoplovstva koji više ne spadaju u kategoriju povjerljivih, a koji pokazuju da su se u ratnom zrakoplovstvu već 1960. godine testirali leteći tanjuri u zračnim tunelima te u tunelima tipa Mach-20. Bili su sferičnih i konveksnih oblika. Publici konferencije je pokazao i međuuredski memorandum iz centra Hercules Aerospace u kojem je opisana određena znanstvena teorija nečega što se naziva ‘energija nulte točke’ i ‘skalarni valovi’. Na tome se temelji tehnologija antigravitacijskih propulzivnih sustava. Pokazao je i dokument koji opisuje šest sastanaka na kojima su sudjelovale obavještajne agencija obrane i ruski znanstvenici u sklopu zajedničkog istraživanja takozvane ‘temeljne tehnologije funkcioniranja’ koju je prvi otkrio naš Nikola Tesla ranih 1900-tih.

PRIJETNJA IZ SVEMIRA

Zanimljiv je i dio svjedočanstva izvjesne Carol Rosin koja se od 1974. do 1977. dok je radila za Fairchild Industries, upoznala s Wernerom von Braunom, tvorcem znanosti o raketama. On joj je izrazio svoj stav da treba prestati postavljati naoružanje u svemir. Tvrdio joj je da se svima laže da je taj proces naoružavanja usmjeren jedino i prvenstveno protiv zlog carstva, Rusa. Vizionarski joj je rekao kako će se nakon Rusa tvrditi da se svemirsko naoružanje razvija zbog terorista i zemalja trećeg svijeta, odnosno problematičnih nacija, ili kao zaštita od asteroida, mada je vanzemaljska prijetnja, po njegovim riječima, pravi razlog njegove gradnje. Vizionarski je rekao da će teroristi budućnosti koristiti bombe u kovčezima te kemijsko, virusno ili bakteriološkom oružje za koje je svemirsko naoružanje potpuno nedjelotvorna zaštita.
No, po von Braunu, SAD će uvijek ‘pronaći’ neprijatelja zbog kojega će se graditi svemirsko naoružanje – čija se cjelokupna strateška opravdanost bazira na laži. Projekt ‘Otkriće’ je u svibnju, 2001. godine bio na pravom putu da potakne kongresnu istragu koja bi trebala na svjetlo dana iznijeti poznate činjenice o NLO-ima. Svi svjedoci bili su voljni svjedočiti pred Kongresom SAD-a. 11. Rujna, 2001. upropašteni su višegodišnji napori ‘Otkrića’. Nakon terorističkog napada neviđenih razmjera u kojem su srušeni njujorški neboderi postalo je nedomoljubno prozivati ​​vojsku ili službe koje brinu za sigurnost nacije. Događaji su se razvijali onako kako je to Werber von Braun i predvidio prije četvrt stoljeća. SAD su našli nove neprijatelje, tj. novo opravdanje da činjenice koje bi mogle bitno utjecati na naš sveukupni pogled prema svemiru i svijetu kojem živimo ostanu – vojna tajna.
SVEDOČANSTVA

GRAHAM BETHUNE – Zovem se Graham Bethune. Umirovljeni sam mornarički zapovjednik i pilot. Imao sam pristup strogo povjerljivim podacima. Prije pedeset godina, 10. veljače, 1951. godine letio sam s Islanda prema Newfoundlandu. Bila je noć i mrak. Petstotinjak kilometara udaljeno od Argentine, primijetio sam svjetlo na vodi. Izgledalo je poput obasjana grada. Kad smo se približili tom svjetlu, razabrali smo jezivi krug bijelih svjetala na vodi. Netko smo ih vrijeme promatrali, a onda su se svjetla ugasila i na vodi više nije bilo ničeg. Sljedeća stvar koju smo vidjeli bila je mala žuta aureola, mnogo manja od onoga otkud je dolazila.
Objekt je bio 25 kilometara udaljen od nas. Naglo sam povećao visinu. Zbog njegove putanje odbacio sam spremnik za ulje, zaronio nosom letjelice kako bih uspio proći ispod tog objekta. Ispod sebe sam začuo buku. Pomislio sam da se zaletio u nas. Vidio sam da se nekoliko članova posade saginje. Neki od njih bili su i ozlijeđeni. Odjednom se objekt pojavio s naše desne strane, polako se izmaknuo i letio s nama. Još nije bio dosegao našu visinu, no mogli smo mu razaznati oblik. Imao je kupolu te je emitirao onaj svjetlosni kolut. U pilotskoj kabini je otkazalo četiri ili pet uređaja; između ostalog magnetski kompas, elektromagnetski efekti i pokazivači smjera. Radar je otkrio letjelicu koja se kretala preko 2.000 km na sat. U našem je zrakoplovu bio 31 putnik, te liječnik psihijatar i članovi posade od kojih su svi vidjeli ovaj prizor u različitim trenucima.

DAN VILIS – Zovem se Dan Willis. Služio sam u mornarici SAD-a. Imao sam pristup najpovjerljiviji tajnim podacima razine 14. Radio sam u sobi za dešifriranje u postaji mornaričkih veza u San Franciscu. 1969. godine primio sam prioritetnu poruku s broda u blizini Aljaske koja je bila strogo povjerljiva. S broda su izvijestili da je primijećen sjajeći crvenkasti objekt eliptičnog oblika promjera dvadesetak metara kako izlazi iz oceana lijevo od pramca broda. Izronio je iz vode i odjurio u svemir brzinom otprilike 11.000 km na sat. To je zabilježeno na radaru broda i potvrđeno. Dosta vremena nakon tog događaja radio sam u mornaričkom elektroničkom i tehničkom centru u San Diego. Kolega mi je radio u NORAD-u (sjevernoamerička zapovjedništvo Protuvazdusna obrane). Kad je tek počeo raditi u toj ustanovi, na ekranima koji prate sve što se kreće u svemiru i zraku primijetio je leteće objekte koji su skretali pod pravim kutovima. Kada se išao raspitati o čemu je riječ, stariji kolega mu je rekao: ‘To su nas samo posjetili naši mali prijatelji’.

KARL VOLF – Zovem se Karl Wolf. Bio sam serviser za preciznu fotografsku elektroniku i imao pristup strogo povjerljivim šiframa u američkom ratnom zrakoplovstvu. Bio sam stacioniran u zrakoplovnoj bazi Langley u Virginiji. Sredinom 1965. godine prebačen sam na projekt Lunar Orbiter Agencije za nacionalnu sigurnost u Langley Field. Voditelj projekta bio je dr. Colly. Imali su problema s elektroničkim uređajem koji je onemogućavao izradu fotografija. Došao sam u tu ustanovu riješiti problem. Tamo je bilo znanstvenika iz cijelog svijeta. Bio sam zapanjen kad sam vidio da na projektu Agencije za nacionalnu sigurnost sudjeluju ljudi iz cijeloga svijeta. Na početku mi sve to nije imalo smisla.
Odveli su me u laboratorij u kojem se nalazio neispravni uređaj. Nisam ga mogao popraviti na licu mjesta, nego se uređaj trebao odnijeti na popravak. U crnoj komori je sa mnom tada bio još jedan pripadnik zrakoplovstva. Zamolio sam ga da mi opiše proces kako podaci stižu s lunarnog orbitera do laboratorija. Pola sata nakon što mi je opisivao proces, usput je rekao: ‘Otkrili smo lice na stražnjoj strani Mjeseca.’ Počeo mi je pokazivati ​​fotografije koje to dokazuju. Prikazivale su određene strukture, zgrade gljivasta oblika, kružne zgrade i tornjeve. U tom sam se trenutku veoma zabrinuo jer sam znao da raspravljamo o posebno obilježenim tajnim podacima. Prekršio je sigurnosni kodeks i zapravo sam se vrlo bojao. Nisam više postavljao pitanja. Nakon nekoliko trenutaka, netko je ipak ušao u sobu. Ondje sam radio još tri dana, a kad sam se vraćao kući, sjećam se da sam naivno mislio da ću o svemu ovome slušati na vijestima.

DŽORDŽ A. FILER – Zovem se George Filer. Umirovljeni sam radnik obavještajne službe i pilot s gotovo 5.000 sati u zraku. Nisam vjerovao u NLO-e sve dok nismo dobili poziv Londonske kontrole leta u zimu 1962. godine koji je glasio: ‘Hoćemo li ganjati jednoga?’ Odgovorili smo: ‘Svakako’! Spustili smo se s 9.000 metara na 300 metara visine na kojoj je lebdio NLO. Oštro smo zaronili i zapravo presjekli putanju letjelice. Prilično je opasno ganjati NLO-e. U svakom slučaju, uspio sam uloviti NLO na radaru udaljen od nas otprilike 60 km te smo primijetili svjetlo u daljini. Što smo se više približavali, dobivali smo jači povratni signal na radaru. Radarski signal bio je vrlo jasan i konzistentan, što je upućivalo na to da je riječ o nekakvom metalnom predmetu. Kad smo se približili NLO-u na otprilike dva kilometra, samo je obasjao cijelo nebo i odjurio u svemir. Prizor je bio sličan uzlijetanju svemirske letjelice.
Kasnije sam radio u obavještajnoj službi. U Vijetnamu sam izvještavao generala Browna o NLO-ima. Kad sam bio u 21. Jedinici ratnog zrakoplovstva u zrakoplovnoj bazi McGuire, izvještavao sam generala Gowa o aktivnosti NLO-a iznad Teherana u Iranu 1976. godine. U jednom je izvještaju stajalo da su dva zrakoplova tipa F-4 poletjela iz iranske baze ratnog zrakoplovstva i pokušala presresti NLO. Čim su uključili sustav za nadzor naoružanja, električni su sustavi ugasili te su se morali vratiti u bazu. To je posebno važno jer je ista stvar primijećena i na satelitima. Osamnaestog siječnja, 1978. ujutro, na putu prema bazi na dnevni sastanak sa zapovjedništvom, primijetio sam neka svjetla u daljini na kraju piste. Kad sam stigao u zapovjedni stožer, viši narednik me izvijestio da su NLO-i bili u koridoru cijelu noć, da ih se vidjelo na radaru iu kontrolnom tornju. Pristigli su izvještaji da je jedna letjelica sletjela ili se srušila u Fort Dicks nedaleko od baze McGuire.
Ovaj je slučaj sličan onome u Roswell. Iz letjelice je izašao svemirac te je u njega pucao vojni policajac. Izgleda da je bio ranjen i da je krenuo prema bazi McGuire. Pripadnici naše sigurnosne policije izašli su van i na kraju piste našli mrtvog svemirca.Rekli su mi da o ovome izvijestim glavno zapovjedništvo, generala Toma Sadler na jutarnjem sastanku u osam sati, no pomislio sam da to i nije tako dobra zamisao. General nema baš dobar smisao za humor, ai sam nisam vjerovao u ovo. Malo sam išao provjeravati i istraživati, zvao sam 438. zapovjednim jedinicu i svi su imali podjednaku priču. Sljedeće jutro, prije sastanka na kojem sam trebao podnijeti izvješće o ovom događaju, svi su bili zabrinuti i rekli su mi da ne spominjem ništa jer je pitanje preosjetljivo. Nakon ovih događaja počeo sam se baviti NLO-ima. Voditelj sam ogranka Zajedničkog mreže za NLO (MUFON) istočne obale, te između Nacionalnog centra za prijave viđenja NLO-a Peter Davenport i organizacije MUFON tjedno primimo stotinjak prijava viđenja NLO-a od ljudi diljem SAD-a. Ako krenete provjeravati, uvjerit ćete se da su oni negdje tamo, i to prilično nisko tako da ih se može vidjeti. Ljudi ih neprestano viđaju.

KLIFORD T. STON – Zovem se Clifford Stone. Bio sam časnik u vojsci SAD-a. Imao sam tajni pristup nuklearnom osiguranju. Mogao sam dobiti potrebno dopuštenje za bilo koju radnju potrebnu u posebnim operacijama kad su me na njih pozvali. Pod posebnim operacijama podrazumijevam situacije u kojima smo pregledavali letjelice koje su se srušile. U nekim letjelicama pronašli smo tijela, a neka od njih bila su i živa.
Dok smo sve to radili, govorili smo američkoj javnosti da takve stvari ne postoje. Svijetu smo govorili da vanzemaljci ne postoje. Ali, najvažnija je stvar to što smo cijelo ovo vrijeme uvjeravali američki narod da ne postoje stvari poput NLO-a. Sudjelovao sam u operacijama u kojima smo iz letjelica izvlačili vanzemaljska tijela. Dok sam bio stacioniran u Virginiji 1969. godine, dogodila mi se jedna takva situacija. Otišli smo u Indian Town u Pennsylvaniji. To mi je bio prvi zadatak koji je uključivao srušeni NLO. Kad smo stigli na mjesto događaja, ondje je već bila jedna ekipa. Mi smo bili rezervni tim, i trebali smo biti osigurani protiv nuklearnog, kemijskog i biološkog materijala jer se u letjelici navodno trebao nalaziti nuklearni materijal.
Kasnije je većini ljudi bilo rečeno da u letjelici nije bilo ničega, da se samo srušio jedan od naših zrakoplova. Ja sam znao da to nije istina jer sam bio jedan od onih koji se približio letjelici držeći Geigerov brojač na kojem se očitavala radioaktivnost. Bio sam prvi koji je pristupio letjelici i vidio da se u njoj nalaze tijela. To je bio prvi od približno 12 takvih događaja. Nesreće NLO-o nisu događaji koji se dešavaju svakodnevno. Rijetke su. Znam da nismo sami u svemiru …

conopljanews.net

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

SRBIJA

120 RSD

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 €

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

ŠVEDSKA

7 SEK

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

Astrologija uživo

Astrologijom se jasnije sagledava pozicija u životu i životne okolnosti, što je neprocenljiva pomoć da se uspešnije funkcioniše.

Tarot online telefonom

Tarot otvaranje daje vrlo brz i jasan odgovor na konkretno postavljeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta je prikaz neba i rasporeda planeta i zvezda u trenutku našeg rođenja.

Numerologija

Vaš broj životnog puta je jedan od najuticajnijih numeroloških aspekata u okviru kompletne nauke o numerologiji.

ASTROLOZI - poziv do rješenja Vašeg problema

#SIGURNO

#BRZO

#POMAŽE

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

SRBIJA

120 RSD

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 €

NEMAČKA

0,79 EUR

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

ŠVEDSKA

7 SEK