Mi smo vječni jer smo Božje djelo. Zato i prolazimo kroz mnoge živote i mnoge smrti, izranjamo s nepoznatog mjesta i odlazimo na drugo, također nepoznato. I kada ljudi razmišljaju o reinkarnaciji, uvijek se suoče s teškim pitanjem: ako je u početku bilo tako malo ljudskih stvorenja na licu Zemlje, odakle dolaze sve te nove duše?
Odgovor je jednostavan. U određenim inkarnacijama se dijelimo. Poput kristala i zvijezda, poput stanica i biljaka, i naše se duše dijele. Naša duša pretvara se u dvije, pa nove dvije se dijele u još dvije, i tako se kroz nekoliko naraštaja rasprostran po velikom dijelu Zemlje … na mušku i žensku polovicu.

Dio smo onoga što alkemičari nazivaju “Duša svijeta”. Zaista, kad bi “Duša svijeta” samo nastavila se dijeli, rasla bi, ali bi bila sve slabija. Tako da, kako se dijelimo, tako se i ujedinjujemo. A to ujedinjenje se zove LJUBAV. Jer kad se jedna duša podjeli, uvijek se dijeli na mušku i žensku polovicu.

U svakom životu imamo tajanstvenu obvezu da nađemo barem jednu od tih drugih Polovina. Najveća ljubav, koja ih je i razdvojila, osigurava se ljubavlju koja ih ponovo ujedinjuje.
Kako mogu znati tko je moja druga polovica? Izlaganjem riziku, riziku od neuspjeha, prijevare i razočaranja, ali nikad odustajanjem od potrage za ljubavlju. Tko ne odustane od potrage, na kraju pobjeđuje.