– Pred mitarstvu za laž, još izdaleka počeli su me napadaju da sam bio prevarant i lažljivac. Vidjeli su da sam Milutinu opančari, pored opanaka, ukrao i par oputa, a rekao sam da nisam. Pa sam toga i toga prevario za to i to … I tu je nekako uskočila moja zaštitinici, koja ih je uvjerila da sam u životu više dobrih i poštenih riječi izrekao, nego lažnih.
Kad smo stigli pred mitarstvu za lakomstvo, na stolu, pred đavolima, stajalo je prekomjerno jelo i piće koje sam nekontrolirano nabacao u trbuh. Sva sreća što sam se u vezi s ovim na vrijeme ispovjedio kod popa, pa sam i ovdje prošao lako.Pustiše me i kroz mitarstva za lijenost i krađu. Kad su utvrdili da nisam bio tvrdica, bezdušnik i zao čovjek, i tu sam se izvukao.
Odbor za ubojstva je bio najstroži. Ja, istina, nisam nikog ubio, ali sam volio da se ponekad potučem. Odmah su vidjeli da sam jednom ošamario Stojana Savića, a jednom na igranci razbio nos Todoru Mariću, jer mi je podmetnuo nogu dok sam igrao u kolu. Tu je zagrmio moja Sveta Gospojina, rekavši da sam to učinio u samoobrani i da mi je Bog to već oprostio prilikom ispovijesti kod popa Steve.
– Kad smo došli do komšije za preljuba, tu je bilo čupavo. U mladim godinama sam bio prilično ‘šaren’, pa se to pročulo. Bilo je neko ludo vrijeme, a naselje puno raspuštenica. A što je najgore, i ja sam se ženio tri puta. Vidio sam da ću tu najdublje da se zaglavim. Ova komisija iznijela je na vidjelo sve moje preljuba, pa noćne razgovore na sokacima, pa preskakanje plotova, pa bježanje, pa čuda …
– Baš u tom ispitivanju, kad sam osjetio da će moja duša ovdje da trpio, grunulo je nešto preko cijelog neba i zasjalo jače od sunca. Tada sam kroz oblake začuo svoje ime i poziv da u pratnji mojih anđela siđem na početni položaj, kod glavne kapije za onaj svijet. Kod kapije su stajala tri muškarca u crnini, a ličili su na neke svece koje sam viđao na ikonama. Tada su se oni strogim glasom obratili mojim anđelima: ‘Vi ste pogrešnog čovjeka uzeli. Jedva čekate da se netko razboli ili ga strese groznica, pa poslije – pravac ovamo! Za što služe knjige koje su pred vama? U njima sve piše, kako je kome presuđeno još pri rođenju. Tu sad više nema promjena. Čovjeku ne može se presuđuje dva puta. ‘Moji anđeli tada su pogledali u one knjige i vidjeli da u njima zaista stoji moje ime. Na moju veliku sreću, u jednoj knjizi bilo je napisano da se radi o Đoki iz sela gornjane, starom šezdeset sedam godina, kojem je bila oboljela jetra i više nije imao rezervnih dana.
– Tako sam ja bio spašen, a moja duša bila je izbavljena iz najvećeg zla koje se zove onaj svijet. To sam istinski doživio, a mogu vam posvjedočiti moji ukućani koji su nad mojom glavom četiri dana držali zapaljenu svijeću, sve dok se nisam povratio u ovaj život.