Tvrdnje doktora Pima izvan loml nisu, svakako, naišle na odobravanje niti su dobro primljene kod većine pripadnika medicinske profesije. Evo i testiranja protivnika i njihovih protivargumenata.
Britanski profesor psihologije Christopher Frenč, objasnio je zašto je teško povjerovati da pacijenti zaista izvještavaju o iskustvu bliskom smrti. Naveo je da su dva pacijenta, koja su prvotno priopćila Lomelovom timu da nemaju sjećanja koja bi se mogla svrstati u NDE, dvije godine kasnije dala izjavu o doživljajima u bolnici koja istraživači klasificiraju kao ‘duboki NDE’. Zaključak profesor Frenci bio je da neki pacijenti, čuvši o iskustvima preživjelih, počinju zamišljaju kako bi to izgledalo kada bi oni imali isto iskustvo.Najnovija psihološka istraživanja pokazuju da najobičnija imaginacija o doživljaju koji se nikada nije dogodio, vodi do razvitka lažne memorije o tim iskustvima.
Članak Lomelovog momčadi u projektu ‘Lancet’ doktor Bruce Grayson, dugogodišnji istraživač NDE, ponudio je objašnjenje za ovo, tvrdeći da je na temelju njegovog iskustva s pacijentima hospitalizovanim zbog pokušaja samoubojstva, bilo nekoliko njih koji su mnogo kasnije opisali blisko iskustvo sa smrću. Oni su mu ispričali da jednostavno nisu imali dovoljno povjerenja da odmah pristanu na intervjue u vezi NDE. To ne iznenađuje, jer se mnogi ustručavaju u strahu da ih okolina ne proglasi ludim. Iako imamo razloga da sumnjamo da je tematika o NDE visoko sugestibilna i da postoji jaka motivacija da je neki stvore u mašti, potpuno je iracionalno tvrditi da je svaki izvještaj produkt lažnih sjećanja.
Najveća zamjerka koja je stigla na račun metoda koji je u istraživanju primijenio dr Lommel, odnosi se na činjenicu da je uzeo u obzir samo pozitivna iskustva pacijenata prilikom bliskog susreta sa smrću, a ne i ona loša, zastrašujuća, što vodi u stvaranje predodžbe i iskrivljavanje konačnog rezultata studije.
Doktor Pam Kirscher iz Kolorada, nekada predavač na Baylor College iu Memorijalnoj bolnici u Houstonu u Teksasu ocijenio je ‘Studiju Lancet’ korisnom i kaže: ‘Ja vjerujem da su otkrića do kojih je došla izvan Lomelu studija, izazov bolnicama ispitati ljude o njihovim NDE iskustvima poslije srčanih zastoja. Kada postane praksa da se organiziraju diskusije oživljenih ljudi o ovim iskustvima sa zdravstvenim osobljem u bolnicama, odnos između doživljaja dubokog NDE i umiranja kratko vrijeme potom postat će jasniji.
Štoviše, NDE će se kod oživljenih osoba prihvatiti kao normalno prateće iskustvo. Konačno, ja vjerujem da će ljudi s doživljenim NDE biti sposobni mnogo lakše prihvate promjene koje im se događaju, ako imaju stručnu pomoć još dok se nalaze u bolnici ‘.
Bilo kako bilo, blisko iskustvo sa smrću će još dugo ostati misterija i za same ljude koji su je iskusili, a kamoli za sve ostale smrtnike.