U petak, 6.januara 2000. godine, oko 6 i 45 izjutra, na putu A-251, dvije milje sjeveroistočno od mjesta Viewu, blizu Ašforda u Kentu, 53-godišnji Kate Skejls, putujući na posao, na uskom i vijugavom putu oivičenom šumom, u jednoj zavoju naletio je na ženu koja je stajala na sredini puta. Bilo je Ksana da je izbjegne i Skejls je osjetio udarac i vidio kako pada pod kola. Nepoznata je imala između 30 i 35 godina, plave kose do ramena i u dugačkom, tamnom zimskom kaputu. Ono što je vozača naročito užasnulo, bilo je njezino ponašanje koje je zapazio u tom djeliću sekunde: ‘Ona nije nin pokušala da se skloni s puta, već me je samo gledala i smješkala se dok sam je udarao. Sigurno sam je udario, osjetio sam udar na prednjem dijelu kola ‘- priča Kate Skejls.
Kao i što može da se pretpostavi, kada je zapanjeni Skejls iskočio iz vozila da pritekne u pomoć postradaloj, nje nije bilo ni od korova! Policija, koju je pozvao, pretražila je svu okolinu poznatu kao Vajt Hill, ali nije pronašla ‘žrtvu’ udesa, ali za razliku od drugih sličnih slučajeva, na vozilu Kejta Skejlsa bili su tragovi sudara s nečim, pored ostalog slomljeno je bočno ogledalo! Akter ovog događaja do tada nije znao za posednutost Vaj Hilla i priču o tome kako je desetak godina ranije na tom mjestu ženu sličnog izgleda ubio njezin muž!
Pogled sablasti nikada neće zaboraviti ni David Bingham, koji je 2. siječnja 1996. godine na Moore Laneu, blizu Birminghama, svojim vodoinstalaterskim kombijem udario pješaka. Dogodilo se to pedeset minuta poslije ponoći, dok je vozio pored gradskog groblja, a silueta muškarca iznenada se stvorila ispred njega. Zaustavivši se smjesta, Bingham nije našao traga ozlijeđenoj osobi, krv ili štetu na kombiju. Šokiran događajem, izvijestio je slučaj policijskoj postaji na Queens Roadu. Policijski glasnogovornik je izjavio: ‘To nije prvi put da se sablasna prikazanja događaju u toj oblasti. Taj gospodin je uvjeren da je vidio duha i on je zaista izvan sebe. Bio je blijed baš kao duh i zaista se tresao ‘. David Bingham je dan poslije incidenta izjavio: ‘Nikada neću zaboraviti čovjekove oči kako bulje u mene prije nego što sam ga udario. Nisam vjerovao u duhove, ali ovo me je natjeralo da o tome ponovno razmisliti. Tamo je definitivno nekoga bilo. Jedino objašnjenje jda da je to bio duh ‘.
Na Moore Laneu, inače, tvornički radnici, koji prolaze stazom pored kanala, često viđaju plavokosog čovjeka, starog oko 30 godina, obučenog u pilotsku uniformu RAF-a iz Drugog svjetskog rata, kako polako korača prema groblju ili u drugoj prilici, hoda preko vode i nestaje.