Rasputin je često sam sebe bičevao do krvi, sve radi ‘očišćenja’ grijeha, a to je nametnuo i ostalim sljedbenicima. A uz ovaj način, ‘grešnicima’ je nametnuo i neke druge surove medoda pročišćenja grijehova.
A grešnice koje su od njega tražile da ih preobrati u ‘pravu vjeru’ i koje su htjele ‘pročišćenje’, imao je poseban metoda: pravo ljubavno nasilje, koje se često pretvaralo u prave orgije do zore. Mnoge od ovih ‘iskušenica’ dugo su, a neke i doživotno, nosile tragove Raspućinovog postupanja s njima.
Da ovo nije izmišljotina najbolje potvrđuju brojni dnevnici pripadnica plemstva koje su bile njegove ‘iskušenice’, a nerijetko su o svemu tome pisale s oduševljenjem. Čak i dijelovi dnevnika mnogih plemkinja na carskom dvoru obiluju ovim sočnim opisima. Sudeći po svemu, iu ovome je, djelomično, ležao razlog Raspućinovog velikog utjecaja na plemstvo – a pogotovo na plemkinje. Zabilježeno je da su na storin njegovih sljedbenika dolazile pred njegovu isposnicu i da je za mnoge samo to bilo dovoljno da budu iscijeljeni i pročišćeni.
Do vrhunca moći Rasputin stiže vrlo brzo. Car i carica, koji su već čuli za njegove iscjeliteljske moći, a vjerojatno i za političke zadatke koje je obavljao u ime očuvanja apsolutističkog samodržavlja, pozivaju ga da dođe na dvor.
Razlog je bio sljedeći: prestolonasljednik Aleksej, inače bolestan od hemofilije, zbog pogoršanog stanja bio je prikovan za krevet. Nikolaj II i carica od Raspućina traže da im izliječi sina, što njemu, uz pomoć nekoliko magijskih rituala i polazi za rukom.

Carević ustaje iz kreveta, ali nije izliječen, nego samo ‘iscijeljen’. Ipak, i to je dovoljno da car i carica počnu Raspućina smatrati svojim duhovnim savjetnikom. Ubrzo se pokazalo da car nijednu odluku, uključujući i one najznačajnije, nije više donosio bez Raspućina.
Da bi se ugledali na vladare i Rusko plemstvo također ga prihvaća za svoga savjetnika, što Raspućinov moć još više širi i uvećava.
Utječući na Nikolaja II, brzo je uspio nemali broj dotadašnjih dvorskih savjetnika i visokodostojnika udalji od prijestolja, a tako i od moći i beneficija koje su do tada uživali. Uz sve to, Rasputin i sa plemkinjama nastavlja primjenjuje ‘ljubavni način ispaštanja grijehova i pročišćenja’.
Obje ove stvari bile su dovoljan razlog da oni koje je udaljio od cara i oni čije je supruge i kćerke ‘oslobađao grijehova’ počnu planiraju uklanjanje ‘nečastivog kaluđera’. U taj plan uključili su se i vojni vrhovi, kojima se Rasputin također ozbiljno zamjerio jer se miješao iu unapređenja, postavljanja i još štošta drugo, što je do tada bilo pravo isključivo cara i vrhovnog zapovjednika vojske, velikog kneza Nikolaja Nikolajeviča.
Upravo zahvaljujući velikom knezu, Raspućina protivnici počeli su utjecati na cara da se Rasputin ukloni. Istodobno su počeli o njemu šire brojne glasine, sve u cilju da ga što više kompromitiraju.
nikolaja II, a posebno carica Aleksandra, za koju je dokazano da je bila podložna ezoteriji – a možda i Raspućinov metodama uklanjanja grijeha, s početka su odlučno odbijali zahtjeve za njegovo uklanjanje. Međutim vremenom je car, za koga se znalo da je podložan tuđim utjecajima, počeo popuštati i jednom prilikom je priopćio Raspućinu da bi bilo dobro da se ‘za neko vrijeme skloni sa dvora’.
Rasputin je to odbio sljedećim riječima: ‘Neću otići, jer zapisano je da ćete onoga dana kada više ne budem uz vas izgubiti i krunu i život’.
Tvrdi se da su car i carica, uplašeni ovim, ‘zamolili Raspućina za oproštenje i vratili su mu sva mjesta savjetnika, uz molbu da i dalje ostane s njima na dvoru’. Od toga trenutka njegova vlast i moć postaju praktično neograničeni. I ostat će sve do njegovog ubojstva.