Postoji teorija da privlačimo onakve osobe kakvi smo i sami, a ne onakvi kakvi smatramo da jesmo. Prema teoriji ogledala ono što nam se najviše sviđa kod drugih osoba, odražava nas same, ali i obrnuto. Zahvaljujući ogledalu odnosa, svih odnosa bez izuzetka, možemo ući u prošireno stanje svijesti. Mi odražavamo jedni druge i moramo naučiti vidjeti u drugima sebe. Ne biramo osobe koje nam se sviđaju po svjesnim kriterijima (visina, boja očiju, stanje bankovnog računa, duge noge i slično) nego po onome što naš mozak prepoznaje kao slično i poznato. Ovo pravilo vrijedi za osobe koje nam se jako svide, s kojima ‘kliknemo’, kao i za one koje su nam bezveze i živciraju nas. Sve su to samo odrazi nas samih. Svi su oni naša ogledala. Dok se formiramo kao osobe, kroz odrastanje i odgoj, odustanemo ili potisnemo neke dijelove sebe. Kad odrastemo, kod drugih ljudi će nas privući osobine znatiželje i otvorenosti u komunikaciji jer ćemo se uz njih osjećati cjelovito. Ljudi koje privučemo u svoj život su dobra prilika da osvijestimo i prepoznamo potisnute i izgubljene dijelove nas samih.