Uostalom, što reći za neobičnu odiseju leša kanadskog glumca Charlesa Francisa Koglena, koja spada u najčudnije koincidencije svih vremena. Koglen, koji je bio rodom sa Otoci princa Edwarda na kanadskoj obali Antarktika, umro je 189. na turneji u teksaškom gradu Galvestonu i tamo je, u sanduku obloženom olovom, sahranjen u granitnoj grobnici.
Iduće godine, u svibnju 1900. jak uragan je opustošio otok na kojem leži grad. Groblje je bilo poplavljeno i Koglenov kovčeg je isplivao iz grobnice. Otplutao je u Meksički zaljev i oko Floride u Atlantik, gdje ga je golfska struja prenijela na sjever. Osam godina poslije toga, u studenom 1908. ribari s Otoka princa Edwarda jednog dana su ugledali neki veliki sanduk kako se ljulja na valovima. Dovukli su ga i na njemu pročitali izgraviranu metalnu ploču s Koglenovim imenom. Lijes je, dakle, donio leš pokojnog glumca upravo do njegovog rodnog mjesta (prevalivši nekih 5.600 kilometara!), Gdje su pokojnika zatim sahranili pored crkve u kojoj je kršten!
Neke ljude vječito bije maler, za druge kažemo da su rođeni pod sretnom zvijezdom. ‘Titanik’ je potonuo 1912. Gospođa Murray, jedna putnica, uspjela se spasiti. ‘Luzitanije’ je potonula 1915. Gospođa Murray je bila putnica i opet se spasila. U sudaru brodova ‘Anakonda’ i ‘Keltik’ 1927. nove žrtve nestale su u morskim dubinama, ali nepotopivi gospođa Murray se spasila! Naravno, možete to nazvati čistom slučajnošću, ali odgovorite iskreno na pitanje: Biste li se vi ukrcali na isti brod s gospođom Murray?
Polemike o čudnom svijetu slučajnosti će još dugo biti vođene. Kao što su ih i do sada pokretali mnogi, poput, recimo talijanskog političara i pisca Giuseppea Mazijanija koji je još sredinom XIX stoljeća zapisao: ‘Riječ slučaj nema nikakvog smisla; stvorena je zato da bi izrazila neznanje ljudi o nekim pojavama ‘. Walter je, pak, volio da kaže kako je ‘ono što nazivamo slučajem, samo nepoznat uzrok poznate posljedice’, dok je po riječima Ebner-Ešenbaha ‘,’ slučaj – velom prekrivena nužnost ‘.