Konačno, na 35.paraleli iu Bermudskom trokutu 1970. godine dogodio se zadivljujući fenomen: unutarnja vatra tinjala je u paklenim pukotinama otoka Lanzarote, a vode FURNAS, kod San Miguela, vrile su i tutnjale proizvodeći blatnjave kratere, a pijesak i lava novorođenog otoka pored faja su se polako hladile.
U isto vrijeme, francuski ronilac Dimitri Rebikof bio je prvi koji je primijetio impresivne podvodne mase blizu zapadne obale Biminija, mada je za više od trideset godina na tisuće podvodnih ribolovaca obilazilo Bimini, malo otok u Bahamima, oko 50 kilometara od Miamija, i ronilo u istom području gdje i Rebikof, a da nikada nitko od njih nije čak ni primijetio ništa slično. Te čudne formacije stijena, koje su se, kada ih je Rebikof u suradnji s jednim američkim profesorom fotografirao, pokazale kao antički zidovi, bili su dugački oko 76 metara i sastavljeni od ogromnih kamenih blokova visokih 4, 87 metara, i nalaze se šest metara ispod površine mora, a uzdižu se manje od 60 centimetara od morskog dna.
Arheolozi su, mada nerado i vrlo oprezno, morali priznati da se radi o drevnim tvorevinama ljudskih ruku, i da nemaju objašnjenja o kakvim građevinama se ovdje radi, tko ih je podigao, kada i čemu su služile. Jedino su, na temelju podatka dobivenog avionskim snimanjem da se zidine nalaze šest metara ispod površine mora, zaključili da su ruševine stare od 6-7 tisuća godina, iz jednostavnog razloga što je tada Atlantik bio za toliko ispod sadašnje razine.
Međutim, s obzirom da je teško zamisliti da su građevine bile podignute na temeljima koje je zapljuskivao ocean, i to još u području koje su periodično pogađali uragani, zidine kod Biminija morale su biti bar jop pet do šest mestara iznad morske površine, što se onda vremenski poklapa s pretpostavkom da je Atlantida nestala u valovima prije 12.000 godina.