Što su sve u Ahora klisuri otkrili nezavisni istraživači i druge ekspedicije? Kovčeg dužine između 150 i 300 metara nalazi se razlomljen na dijelove! Tajna koja se čuva daleko od očiju … Priča o katastrofalnom potopu i jednoj jedinoj obitelji koja ga je preživjela jedna je od najstarijih priča naše globalne kulture. Je li moguće da je ovaj mit zasnovan na stvarim činjenicama, i da li bi veliki Nojev Kovčeg mogao i dalje postojati spremljen na ledenim prostorima Ararata, planine na koju je, po Bibliji, pristao nakon potopa?
Još je zanimljivije da matematička statistika o priraštaju čovječanstva potvrđuje da je: cijelo čovječanstvo nastalo od jedne manje skupine ljudi nekoliko tisuća godina prije Krista. Do sličnih zaključaka došli su i talijanski i japanski genetičari. Ali, ovakve činjenice nisu dobrodošle u javnost, jer prkose ustaljenoj dogmi Darwinove teorije evolucije.
Djed istraživača Robina Simmonsa radio je kao liječnik u istočnoj Turskoj i Rusiji između 1904. i 1910. godine i to u samom podnožju Velikog Ararata – mjesta na kojem je, i po tamošnjoj tradiciji, pristala barka Noa i njegove obitelji poslije Velikog potopa.
Neki od tamošnjih Kurda i Armenaca koje je liječio, pričali su mu upravo to – da je na toj planini sačuvan Nojev kovčeg, i to ‘visoko na sjevernoj strani, malo ispod prevoja’ ugašenog vulkana s dvostrukim vrhom, i pokazali mu tu točku na jednoj staroj fotografiji Ararata.
Saznao je i da stara imena mjesta u tom području uvelike sadrže sjećanje na Kovčeg – ‘Noine naselje’, ‘Prvi Vinograd’, ‘Kuća Semova’ – Sam je bio jedan od Nojevih sinova, predak Semita, ‘Grad Prve Pijace’, ‘Mjesto prvog Silaska ‘… Većina ovih imena danas se više ne koriste, ali su vrlo specifična u starojermenskom jeziku.
Postoje, međutim i druge legende o mjestu Nojevog iskrcavanja. Kuran, primjerice, također govori o Kovčegu – ali kaže da je on pristao na Al kudije, planini oko 300 kilometara južno od Ararata, dok Iranci tvrde da se ‘Ararat’ nalazi na njihovoj zemlji – planina Kuh e Alvand.
Čuvena je priča o višemjesečnoj ekspediciji vojnika ruskog cara Nikolaja II, koji su navodno ušli u kovčeg i fotografirali ga, mapirali poziciju, negdje u krševitim, kanjonima ispresecan gornjim područjima ‘Armenske strane’. Ova ekspedicija poduzeta je tik pred Oktobarsku revoluciju, tijekom koje je, kako se misli, većina njih za vrijeme samog pohoda pobijena, a fotografije, karte i artefakti nestali.
Rođaci nekolicine preživjelih potvrdili su autentičnost te ekspedicije.
