Zapisivač je, iz sasvim razumljivih razloga, na početku iznio ono što se odnosi na sam ishod ratnih sukoba:
‘Ne daj Bože ni mome štencu da dočeka 1914. godinu; a blago onome koji dočeka 1917. godinu! ‘
Tada još bezimeni kazivac-prorok, reći će o prvom svjetskom ratnom požaru još i ovo:
‘Đavolja vladavina počeće pokoravanjem maloga zlatnoga naroda i pobjedom sunčanijeg sinova i pojavom njihovih krvavih mačeva od kojih će u početku Srbi zajaukati, au najvećoj muci Hrabrić se zvekom njihovih mačeva i zaklanjati svijetla i junačka lica njihovim darovima. Svak će vikati protiv rata, a nitko neće biti bez njega.
Srbi će prvi početi rat na dan dotadašnje najveće nesreće, a od tada najveće sreće, jer će toga dana sinuti munja iz Hercegovine, a zagrmjeti grom iz Bosne koji će ubiti ‘đavolje mezimče’ i zaplakati ‘grešnoga samoranca’ koji će grešnim suzama saklati cijeli svijet. Rat će početi u dane Proroka Ilije 1914. godine, a završit će u siječnju 1918. godine.
Na srpskom sokolove napast će jata svakojakih ptica predvođenih crnim orlušine, ali će se povraćati krvavih krila i kljunova i proće ih svaka volja za napadanje. Srpsko će oružje zasijati kao sunce i njihov sjaj zasjenice oči svim narodima … ‘
Iako objavljeno kao ‘proročanstvo o sadašnjem ratu’, to jest o Prvom svjetskom ratu ( ‘Srpski novine’, 23 travnja 1916. godine, Krf), ovo proročanstvo se ne odnosi samo na događaje koji su upravo tada bili u tijeku. A valja reći da je tada još ‘nepoznati prorok’ briljantno pogodio razvoj i ishod ovog svjetskog požara, a naročito onaj dio koji se odnosi na sudjelovanje srpskih naroda u njemu.