Razočaranje je posljedica naivnosti i iznevjerenih očekivanja
Mnogi u želji da imaju dobre odnose bilo unutar obitelji roditelji- odrasla djeca, snahe, zetovi, šira familija, braća, sestre, ljubavni partner, bračni partner, kolega, šef, prijatelji, čine više nego što je to potrebno i njima i ” činiteljima “. Jednom dođe do zamora materijala, istroši se strpljenje, energija, novac, vrijeme, dobra volja i “činitelj” se zapita pa gdje je tu on. Svi ga hvale, govore za njega da je divan čovjek / žena, ali on od tih komplimenata nema ništa osim, kad-tad osjećanje da je ispao budala. I pred njima i pred sobom. Zar ti drugi misle da on nema svoje snove, želje, dileme, tuge, brige često i mnogo ozbiljnije od onih koje vječiti krpelji jednog “činitelja” predstavljaju kao životnu dramu a dobročinitelja uzimaju zdravo za gotovo. Njemu / njoj je lako pa sposoban je, sve zna, o svemu je obaviješten, “činitelj” je kao tele-apel koji se okrene i onda se saspe svoja muka, svoj problem, on je samo “tamo neki strašno važan prijatelj, rođak, biće, što god da je u rodbinskim, kolegijalnim i prijateljskim odnosima “na njega se čovjek može uvijek osloniti, a ti koji se oslanjaju idu dalje, žive svoj život kad dobiju savjete, novac, uslugu, pomoć, i ne okrenu se da vide kako je “činitelju”. Biti u ulozi vječitog pomagača je pravi put do uništenja samopoštovanja i do osjećaja da ste ipak samo “tele-apel” bezličan glas preko telefona, netko tko uvijek otvara vrata i daje susjedstvu sve što treba, tko uvijek pritrci, kada su rođendani, svadbe, sahrane, proslave. To su one žene koje rado mese torte kojima se “jadnici koji se ne snalaze” uvijek dive, koje uvijek imaju neki posljednji dinar da daju neke fine duše koje su u djetinjstvu bile izdresirane od strane roditelja da ljubav mora zaslužiti i koje u stvari ne daju ni pet para na sebe. Taj obrazac “budi dobar, ne smetaj, ne dosađuj, razumi ljude, ne kontriraj, treba praštati, pomagati” polako ali sigurno uvodi vas u trgovinu second-hand robe gdje ćete biti iznošen garderobni element koji se klati na aufingeru i čeka da ga netko kupi za male pare. Nikada se ne prodajte nikome. Biti nekupljiv i nepotkupljiv je najveće osjećanje zadovoljsta koje možete imati ma koliko ponuđači nude ali sebe prodavati kao iznošenu staru haljinu ma kako dotjeranu na kemijskom čišćenju je još gore. Ako sebe ili svoju uslugu želite naplatite onda odredite koja je vaša cijena – u novcu, usluzi ili u bezrezervnoj odanosti. Naravno u pravom odnosu, baziranom na iskrenim emocijama, empatiji i razumijevanju ma o kojim dvjema stranama da se radi, nema kupo-prodajnog odnosa ali čak i tada ljude je lako razmaziti. Znat ćete da vas netko tretira s poštovanjem ako uzvrati dobrotu, uslugu, bilo koju vrstu činjenja. Imate li prijatelje koji se nikada nisu udostojili da vas pozovu kod sebe u stan, da negdje izađete? Koji se viđaju eventualno u kafiću s vama ili svrate kod vas ili rado dođu na bilo koju proslavu? Ali da se oni angažiraju da bi vas ugostili na bilo koji način, to im ne pada na pamet. Imate li rođake kojima ste trn u oku jer ste “udesili” njihovog nekog sina, brata, sestru, kćer, zeta, koji uvijek znaju kao je ta neka osoba uz vas “mučenica”. Dalje od takvih. To su samo dokone osobe koje iz zavisti vas targetiraju kada znaju nešto o vašem životu da bi vas ogovarali makar vam u lice laskali. Ostanite svoji i ne budite uvijek dostupni i uvijek korpa za smeće u koju netko saspe sve svoje mentalno i emotivno smeće i svoje dileme i strahove, naročito ako takav odnos nije recipročan.
U emotivnom odnosu vječite čekalice da tamo netko uspije u životu, završiti fakultet, doktorat, zaraditi dovoljno za život udvoje, koji od silnih poslovnih obveza i svojih ego-manijačnih ambicija vas ne primjećuje osim kada treba da vas kritizira da biste bili dostojni njegovog veličanstva “uspješnog” na kraju ostanu kratkih rukava. Izmučene tim odnosom pasivne agresivnosti od strane “budućeg uspješnog” nemaju volje da se bore za tu neku budućnost u koju neka druga manje osjetljiva i trpeljiva jako lako uleti i zauzme vaš prostor. U stvari vi niste ni znali da nije bio vaš, samo ste nadali. Zapitajte se koliko puta u ljubavnom odnosu trebate dati od sebe sve da biste dobili ništa, tugu i razočaranje.
Kako ćete prepoznati te koji vas cede kao centrifuga i kupuju kao second-hand robu? Njih nikada zaista ne interesuju vaša osjećanja, vaš život, vaša životna priča, oni uglavnom šute i ne komentiraju ništa što kažete ili o čemu pričate, usrdno čekaju da završite sa svojim monologom da bi onda oni nastupili sa mono dramom. Oni nikada neće okrenuti telefon samo da bi vas pitali kako ste, da li vam nešto treba i kada znaju da vam treba, praviće se kao da to ne shvataju.To su one osobe koje vam laskaju sa “Ti si genijalna, pametna, prepametna, možeš ti to, tebi je lako “. Najlakše će Vam biti kada krpelje osamostalite tako što se samo izmakenete. Ma o kome da se radi. Gledajte kako mačka osamostaljuje mačiće, najljupkije životinja nema milosti prema malim četveronošca, dok se odrasli oduševljavaju mačićima, mama majka ih sprema za život. A vas očito nitko nije ako sebe prepoznajete u ovom tekstu. Najvažnija stvar u životu je umeti postaviti granice i reći “Ne”. Pa tko vas napusti, nije ni trebao biti dio vašeg života.
