Čuda su dugo igrala važnu ulogu u religiji, jer su pružala dokaze o nadnaravnim silama. Općenito govoreći, čudo se definira kao neuobičajeni događaj ili pojava, suprotna čovjekovom iskustvu i zakonima prirode. U religijskom smislu, čuda su ljudski susret s božanskim, s carstvom izvan granica svakodnevnog iskustva. U Bibliji se čuda događaju kada Bog odluči da pomogne vjernicima, ili da ih kazni. Prema Starom zavjetu, Bog je proroku Mojsiju dao moć da izvede čudo, ako nema drugog načina da prorok uspije u svom naumu. Ovdje spada i devet pošasti koje napadaju Egipćane, ne bi li ih uvjerili da oslobode narod Izraela iz ropstva. Mojsije je, na čudesan način, rastavio vodu Crvenog mora kako bi proveo svoj narod kroz pustinju do obećane zemlje Hananske.
U Novom zavjetu se podrazumijeva da Isus može činiti čuda. Njegova moć da oživi mrtve, povrati vid slijepima i učini da hromi prohodaju, znakovi su božije milosti i ukazuju na Kristovu božansku misiju spasitelja čovječanstva. Izvodeći čudesna iscjeljenja, Krist svih potlačenima i pokorene objavljuje kako je na Zemlju došlo božansko carstvo, ponovnim uspostavljanjem božijeg poretka.
Od ranog srednjeg vijeka, pa sve do renesanse, narod je vjerovao da sposobnost čudesnog iscjeljenja posjeduju kraljevi i carevi, te da će doći do iscjeljenja samim dodirom monarha. Franački kralj Karlo Veliki nekoliko puta godišnje je po nekoliko dana bez prestanka sjedio na svom prijestolju na završetku procesije u kojoj su mu podanici prilazili, celivajući mu ruke ili noge. Iako je ovo bilo u suprotnosti s učenjem Katoličke crkve, sve se zaustavljalo na gunđanju klera, jer je Karlo Veliki imao titulu vladara Svetog Rimskog carstva i nije bilo poželjno ni u čemu mu proturječiti. Franački anali samo konstatiraju, na par mjesta, carevu sposobnost nevoljnima, unesrećenima i bolesnima, povrati mir i spokoj. Čudesna iscjeljenja, koja su se desila tom prilikom, pisac Anala je pripisao božanskoj milosti ovaploćenoj kroz lik suverena.
U kasnom srednjem vijeku, Francuzi su vjerovali da njihov kralj posjeduje moć izlječenja skrofuloze (skrofula), oblika tuberkuloze koja napada limfne žlijezde, izazivajući bolne otoke na vratu. Priča je nastala nakon što je vladajuća obitelj Kapeta (na vlasti su bili do kraja X stoljeća), uvjerila narod da je bila pomazana uljem poslanim s neba što je, njihovoj dinastiji, dalo božansku prirodu. Slične iscjeliteljske moći pripisivane su mnogim europskim monarsima, među njima je bio i Đurađ Branković.