Žene u pogledu otkrivaju požudu, a muškarci jedan drugog otvoreno pozivaju na dvoboj. Iz očiju se čita zdravlje, zrelost i namjere, a zjenice imaju magijsku moć. Sovjetski psiholog A. Jarbus izme je složenu napravu koja registrira i najmanji pokret očne jabučice i koja u svakom trenutku može precizno odrediti gdje je usmjeren naš pogled.
Ispostavilo se da kada gledamo čovjeka, životinju ili njihove fotografije, prvo ih pogledamo u oči. Oči nas uvijek privlače poput magneta. Štoviše, kao što su pokazali eksperimenti engleskih psiholga, naš pogled magično privlače bilo koja dva kruga postavljena vodoravno jedan pored drugog, a osobito ako se u njima nalaze mali krugovi poput zjenica. Prava magija!
Klasična znanost nema odgovora na pitanje zašto govornik rjeđe gleda slušatelje nego sabesednik, zbog čega povećanje razdaljine između sugovornika izaziva češću razmjenu izravnih pogleda, zašto direktan pogled sugovornika po pravilu izaziva simpatiju, a kosi ili prikriveni pogledi izazivaju osjećanje da je sugovornik neiskren, zašto nam ne prija nečiji suviše uporan pogled koji se gotovo kod svih naroda smatra izrazom drskosti, a među muškarcima i mužjacima u životinjskom svijetu – kao izravan izazov? Ukoliko je takav pogled još praćen osmjehom i pokazivanjem zuba, onda se smatra prijetnjom i uvredom.
NIŠTA NIJE SKRIVENO
Nije slučajno da oni koji bez potrebe nose tamne naočale izazivaju kod većine podsvjesnu antipatiju. Iskusni ‘glumci’ to znaju i zato se ne kriju iza tamnih naočala, već se trude zabunu izazovu na drugi način – pomoću izraza očiju. Ipak, nitko nije sposoban glumiti sve vrijeme. Podsvjesni pokreti očiju uvijek mogu izdati. Pogled naniže iu stranu, za razliku od pogleda prema gore, zaslužuje više povjerenja i može biti znak da čovjek pokušava se nečega sjeti ili da je tema razgovora dodirnula nešto važno u njegovoj duši, da je izazvala duboka preživljavanja.
Ne treba biti pronicljiv psiholog, pa da se primijeti da ljudi čkilje kada su nezadovoljni, razdražljivi ili nepovjerljivi prema nečemu. Takav je pogled često karakterističan za lukave ljude, one koji nešto kriju. Nije slučajno da takav pogled u pravilu ne prija. Isto osjećanje izazivaju i ljudi koji izbjegavaju da vam gledaju u oči. Ako sugovornik uporno skreće svoje oči nastranu ili ih prikriva, to je znak njegove nesigurnosti i uznemirenosti, ponekad i straha, a najčešće prijevare.
Oči Bjećimo kada smo zapanjeni ili iznenađeni, očima ‘pojedemo’ ono što nas izuzetno zanima, izbulji ih kada smo uplašeni. Naravno, oči nam se šire kada podsvjesno pokušavamo dobijemo maksimum informacija. I obratno, uvijek nevoljko zatvaramo oči kada želimo da se ogradimo od vanjskog svijeta – kada je razgovor dosadan, kada smo umorni ili nezainteresirani. Oči se same zatvaraju kada pokušavamo se skoncentrišemo. Primjerice, dok razmišljamo o nekom problemu ili ako nas nešto boli.
Žmirka i dok nešto pažljivo promatramo ili kad pokušavamo se skoncentrišemo. Sužavanjem vidokruga organizam nastoji da se ogradi od bilo čega nevažnog što bi ometalo koncentraciju. Nije slučajno da čovjek žmirka ili skreće pogled zbog nečijih osuđujućih ili ukoravajućih pogleda. Na taj način ne dozvoljava prolaz tuđih emocija i štiti se od negativne informacije. Ako sugovornika smatramo jačim, iskusnijim i mudrijim, gledamo ga češće u oči. Poput đaka u školi otvaramo svoj mozak za telepatske utjecaje. Iz istog razloga onaj koji priča rijetko gleda u oči slušatelja. U njegovom se mozgu odvija intenzivan proces formuliranja misli, a tuđi pogled – a znači i te misli – može ga ometa.
Ukoliko je telepatski utjecaj smanjen udaljenosti između sugovornika, oni to kompenziraju tako što se češće gledaju u oči. Sagovornika ćemo bolje razumjeti i ispravno ćemo mu prenijeti svoju misao ako ga gledamo ravno u oči. Uz to, bolje ćemo razumjeti duševno stanje i misli jer se dijalog odvija izravno ‘mozak-mozak’. Zanimljivo je još jedno zapažanje: žene mnogo češće gledaju u oči sugovornika od muškaraca. Osim toga, one ne shvaćaju direktan pogled kao prijetnju.
Obratno – za njih je to znak zainteresiranosti i želje da se uspostavi kontakt. S druge strane, ženska potreba za direktnim pogledima nužna je zbog ‘tananog’ kontakta s novorođenim bebama: upravo očima majka uspostavlja telepatski kontakt s djetetom.
U PUNOJ SNAZI ŠIROM OTVORENIH OČIJU
Zanimljiv je eksperiment u kojem su sudionicima pokazane fotografije djevojke napravljene s istog negativa, a trebalo je da izaberu fotografiju na kojoj im je djevojka privlačnija. Svi su odabrali isti fotos mada nisu znali da objasne zbog čega, kada nije bilo nikakve razlike između te dvije slike. A tajna je bila vrlo jednostavna: na odabranoj slici pomoću retuša malo su povećane zjenice očiju. To objašnjava zbog čega su svima tako slatke okice djece ili mladunaca životinja, koji imaju uvećane zjenice.
U stara vremena su smatrali da veličina zjenica svjedoči o vitalnoj snazi: širom su otvorene kada je organizam u punoj snazi i smanjuju se kada ga energija napušta, primjerice, u starosti, zbog duge bolesti. Ako prihvatimo to gledište, onda postaje jasno zašto nas privlače velike zjenice: zdrave, pune života osobe su uvijek dopadljive u sva vremena.
Zjenice se šire kada se povećava potreba za vanjskim informacijama. U djetinjstvu kada mozak žudi za novim saznanjima, u stresnim sitacijama kada donošenja odluke traži maksimum informacija, a sužavaju se kada nestaje interes za okolinu, kada se čovjek trudi da se povuče u sebe, kada je razdražen ili ljut. Pretpostavlja se da ima još jedan razlog: sužene zjenice sprječavaju gubitak energije iz organizma, naročito ako su zalihe istrošene.
POZIV NA LJUBAV
Zapaženo je da se zjenice žene vidljivo šire kada je vrlo zainteresirana za partnera. Sasvim je moguće da se i ‘magično djelovanje’ na muškarca pojačava jer se i telepatski kanal širi kada su zjenice proširene. Zahvaljujući proširenom kanalu tajne misli i želje počinju zrače kroz oči jačim snopom i da djeluju neposredno na podsvijest partnera. Eto vam i posebnog oblika uroka – ljubavnog. Rođen iz žarke strasti nije izazivao u žrtvi bolest kao običan urok, nego bezumnu ljubavnu želju.
Naravno, djelovanje ljubavnog uroka je poznato od davnina. Znajući ili intuitivno osjećajući kolika je uloga zjenica, žena je odavno pribjegavala trikovima da ih poveća. U stara vremena su čak bile spremne radi toga žrtvuju oštrinu vida. Još u Starom Rimu, a kasnije iu Italiji i Španjolskoj, žene su stavljale u oči sok od vrlo otrovne biljke – beladone, zahvaljujući kojoj su se zjenice jako širile, a oči su dobivale tajanstveni sjaj i dubinu, što je ženi davalo posebnu privlačnost. Nije slučajno da ‘beladona’ u prijevodu s talijanskog znači ‘lijepa dama, ljepotica’, u Rusiji se ta trava nazivala ‘krasavka’, a 1838. godine otkriveno je da sadrži atropin koji je zaslužan za širenje zjenica.
Bilo kako bilo, izgled očiju i pogledi imaju najvažniju ulogu u provjerenom sistemu ženskog flerta. Pojam koketiranja očima uključuje ne samo bacanje brzih pogleda već i oči osobito (ushićeno) dignute, smjerno (skromno) spuštene, široko (naivno) otvorene, a često i trepćuće (izgubljeno). Tu važnu ulogu može odigrati i dugi, malo duži od pristojnog, izravan pogled u oči. Ili suprotno – letimičan, iznenađeni, zainteresirani, potom ‘intimni’ (na vrat ili prsa), prizivajući, ljubavno obećavajući … Sve to u skladu sa mimikom, gestikulacijom, udaljenošću, ‘slučajnim’ dodirivanjem, šminkom, manipuliranjem detaljima odjeće, pa onda i telepatske sposobnosti žena … Dakle, lakše je kapitulirati, nego odolijevati!
Hipoteza o primanju i prenošenju misli pomoću pogleda objašnjava mnogo toga. I ‘magiju crnih očiju’ također. Za njihovu nevjerojatnu privlačnost zaslužne su ponovo zjenice: stapaju se s tamnom bojom šarenice i zato izgledaju veće. Nije isključeno da se poseban šarm kratkovidnih dama sastoji u veličini zjenica – defekt vida se na taj način kompenzira.
A širenje zjenica u trenutku smrti je činjenica koju je nemoguće objasniti, a pretpostavlja se da umirući ima proširene zjenice zato što gleda u druge dimenzije! Tko zna?
OČIMA I naprad I BRANIMO SE
Nažalost, nemamo uvijek posla samo sa zavodljivim flertovanje. Često nailazimo na ljude i poglede sasvim druge prirode. Svima je poznato da je pogled prevaranata bježeći i nestalan, i tako se razlikuje od izravnog i iskrenog pogleda. Naravno, iskusni prevaranti se ponekad trude oponašati direktan pogled i da zavaraju neiskusne sugovornike. Kao prvo, taj pogled je fokusiran ne na vašim očima, nego negdje iza vaših leđa. Objašnjenje tome je pronađeno. Doktor Viljem Haye je pomoću aparata ustanovio nevjerojatnu stvar: čim čovjek počinje laže (čak i ako je to neka nevina laž – primjerice, smanjuje svoje godine starosti) njegove oči gube fokusiranje.
Osim toga i previše svjestan, izravan i čvrst pogled, bez obzira na mirnoću, uvijek je malo pokretan: obavezno šeta od jedne zjenice do druge. Čovjek s ‘namještenim’ pogledom najčešće gleda u jednu zjenicu svog sugovornika i to je krajnje neugodno. Ako su uz to i zjenice tog čovjeka sužene, možemo sa sigurnošću tvrditi da je prisutno neprijateljstvo i pokušaj psihičkog pritiska.
Takav pritisak ako mu se ne protivite može imati i tragične posljedice. Sasvim je moguće pružiti otpor ‘vizualnim napadima’ također pogledom, ali mnogo snažnijim. Još je učinkovitiji pogled sa žaljenjem – dobar i snishodljiv, ako hoćete nježan (ali ne žalostan). Primijećeno je da ovaj ‘milosrdan pogled’ ne mogu podnijeti ni najsvirepije životinje. Takvim pogledom može zaustaviti i najdrskiji napad. Mada je za to potrebna ogromna sigurnost u sebe i vrlo jaka volja. Ako nemate i ne možete izbjeći neugodan razgovor, nepravednu grdnju od šefa, agresivan bezobrazluk ili jednostavno bolesnu razdražljivost sugovornika, što da radite u tom slučaju? Vrlo jednostavno: ne gledajte u oči onog tko vas napada pogledom. Najbolje je da se okrenete. U krajnjoj liniji buljite mu u čelo. Svjesno ili ne, često sklanjamo poglede od susretanja s tuđim pogledom. Tako se naša podsvijest brani da izbjegne tuđe djelovanje.
Sjaj u očima može mnogo toga ispričati o vlasniku. Samo treba znati kako se taj sjaj pojavljuje. Mehanizam je sljedeći: ‘fine’ energije emocija preko sustava energetskih centara (čakri) djeluju na žlijezde unutarnje sekrecije i tako aktiviraju ili smanjuju njihov rad. Ni suzne žlijezde nisu iznimka. Tijekom uzbuđenja, preplašenosti i čak uslijed obične uznemirenosti počinju luče tekućinu iu očima se javlja specifičan vlažan sjaj. Priđite ogledalu i pomislite na nešto ugodno, radosno – vidjet ćete kako će zasijati vaše oči, kako će se zaiskriti.I odakle samo dolaze šarm i draž … Mada takav sjaj nemaju svi, naročito je karakterističan za emotivne, osjetljive i prijemčive ljude, kao i za zaljubljene.
GATANJE IZ OČIJU
Oči ne samo da prate naš karakter, nego i zdravstvene promjene, a često govore io načinu života. Profesionalne gatare poznaju tajne takve analize i lijepo ih koriste, podmećući rezultate svog promatranja kao mistična otkrovenja. Po očima (i prema fotografiji) mogu ispričaju štošta, ne samo o karakteru i sklonostima osobe, nego io njezinom zdravlju i bolestima.
Primjerice, kod srčanih oboljenja pogled očiju postaje ‘mat’, kod crijevnih bolesti ‘zamućen’, kod tuberkuloze ‘sedefast’ … Kod oboljenja jetre bjeloočnice imaju žućkastu nijansama, a kod loše cirkulacije na njima ima crvenih žilica. Suviše spušten gornji kapak kod muških osoba svjedoči o energetskoj iscrpljenosti, a loša boja o ozbiljnim fiziološkim poremećajima. Podnaduo donje kapke otkrivaju bećara, a opuštene – nekontrolirane strasti. Istovremeno podnaduo i gornji i donji kapci govore o prezasićenosti i zamorenosti životom …
Smatra se da su ljudi sivih očiju najbolji organizatori. Crne, smeđe i zelene oči govore o energičnosti, svetlobraon o stidljivoj osobi, a plave o preosjetljivosti. Velike i buljave oči obično svjedoče o tvrdoglavosti, lijenosti i lažljivosti osobe, kao io želji da budu u centru pažnje, a uz to su i rasipnici. Male, duboke oči – svojstvene su pametnim i vrijednim ljudima.
Zapaženo je da su ljudi razmaknutih očiju vrlo široke prirode. Naklonjeni su usporenosti i oprezni. Prije donošenja odluke mučno i dugo ispituju sve moguće posljedice. A blisko postavljene oči su po pravilu svojstvene osobama brzih refleksa, koncentriranim na jednoj ideji, zahtjevnim prema sebi i drugima, ali u pravilu i vrlo prgavim.
